Ogledala sjaj

Što godine prolaze
to jezik maternji sve kržlja više,
sporo zalazi poput
umornog sunca.

Um se svjesno bori,
odolijeva teško nadolazećim mislima,
usprostavlja se sve tiše
najezdi tuđeg rezona.

Sve otuđenije je zavičajno nebo,
baš kao i mentalni sklop
domaćih ljudi, pamćenje se njiše,
ogledalo u magli gubi svoj sjaj.

Gubi nam se trag negdašnjeg doba,
ostajemo li isti oni
što su nekoć znali za sebe?