Nedjelju smo proveli familijarno i zajedno cure i ja. Prošetali smo do grada. Bilo je hladno, ali suho i sunčano. Otišli smo na kuglanje, što se jako svidjelo curama, pogotovo Dini, koja je uživala u bacanju kugli. Toliko joj se svidjelo kuglanje, da je čak tražila da baci nekoliko kugli nakon što smo završili naše runde. Amra i ja bi se povremeno zezali i pravili reference na jedan od naših omiljenih filmova, The Big Lebowski.

Nakon kuglanja, ručali smo u "našem" restoranu Konstantinobel u centru Vejlea, u koji dolazimo preko dvadeset i pet godina. Pričali smo sa kćerkama, evocirali uspomene, i govorili im kako i koliko puta smo ih dovodili ovdje kada su bile skroz male. Mislim da su po prvi put shvatile kako dugo i æesto dolazimo u ovaj restoran.

Dina uživa u kuglanju

Poslijepodne Amra i ja smo pogledali danski film Još jedna runda (Druk). Režiser je Thomas Vinterberg. Vrlo dobar i neobičan film o četvorici nastavnika koji prave pakt u kojem će svakodnevno piti alkohol kako bi bi imali bolji učinak na svojim časovima, ali i kako bi učinili svoju svakodnevnicu zanimljivijom. Naravno, teško da tako jedna odluka može proći bez posljedica... Međutim, iako je konzumiranje alkohola u centru radnje ovoga filma, tema je mnogo šira, i u biti radi se o običnim životima i izazovima s kojima se ljudi, pogotovo srednjih godina, suočavaju.

Vrlo dobar film i fin završetak odličnog dana sa curama.

Ovaj tekst sam napisao na Facebooku prije tačno šesnaest godina:

Nakon nepunih godinu dana, ponovo sam doveo kćerku u kino. Ovaj put smo se nas dvoje prijavili u Vejle Skolebio, kino za djecu i omladinu. Mi smo, naravno, u timu najmlađih koji imaju priliku vidjeti crtane i igrane filmove namjenjene njihovom uzrastu.

S obzirom da mi je još uvijek u jako dobrom sjećanju naša prva zajednička bioskopska pustolovina, očekivao sam svašta, međutim kćerka je ovaj put bila dosta mirnija, iako ni sada nije mogla baš u potpunosti da miruje, ali i kako će kada joj je tek četiri godine? Tako da sam zaista više nego zadovoljan njenim ponašanjem u kinu, ali i razočaran glavnim animiranim filmom kojeg smo gledali. Hajde dobro, nisam ja toliko ni bitan u ovom kontekstu, ali ni kćerkici nije bio zanimljiv “Bennys badekar” koji joj ni u jednom trenutku nije privukao veću pažnju. I zaista, kao da su ga pravili ljudi sa malo više hašiša u krvi, slaba animacija, loši i isprekidani dijalozi, mješane boje… Niđe veze.

Sreća pa su prije glavnom filma prikazali nekoliko kratkih filmova, koji su bili dosta zanimljiviji: Per Flyov “Den lille ridder”, Den lille gris flyver” i još jedan crtani kojem sam, nažalost, zaboravio ime.