Blog: bosanski

Dashcam

Gledao sam horor Dashcam (2021) sinoć. To je potpuno ludilo od filma. Glavna protagonistkinja je totalno luda i narcisoidna, i apsolutno lišena razuma i samoumjerenosti.

Ne znam šta tačno da mislim o filmu. Film je u neku ruku poprilično fascinantan i htio sam ovaj film odgledati do kraja, iako je priča također luda. Pretpostavljam da je jedan od onih filmova koje ili tolerišete ili potpuno mrzite. Definitivno ne mrzim ovaj film, ali razumijem da stvara antagonizam i različito mišljenje, pogotovo zbog luckastog i opičenog lika glavne glumice.

Dashcam se definitivno mnogima neće svidjeti, što vidim po mnogim lošim ocjenama na Letterbox-u i IMDb-u. Meni ima nešto interesantno, pa i komičnih scena, jer je teško povjerovati da se neko može ponašati u opasnim situacijama kao ova ženska.

Od mene neka luda 6/10.

Dashcam

Bernhardov Gubitnik

Roman "Gubitnik" je jedno od onih djela čiju radnju je teško opisati, ali da probam. U romanu "Gubitnik" (čitao sam englesku verziju The Loser) Thomas Bernhard isprepliće složenu i reflektivnu priču koja se bavi raznim nijansama ljudskih emocija, težnjom ka vrhunskoj umjetnosti i okrutnoj zavisti. Priča je ispričana iz perspektive nepoznatog pripovjedača koji sebe na mnogo načina smatra ultimativnim gubitnikom.

Read more…

Into The Wild

U svijetu filma postoje filmovi koji zabavljaju, a zatim postoje filmovi koji duboko rezoniraju, ostavljajući neizbrisiv trag na našem biću, da ne kažem duši. "Into the Wild" (2007), režisera Seana Penna, nedvojbeno pripada ovoj drugoj kategoriji. Temeljen na istinitoj priči o Christopheru McCandlessu i kako je završio na Aljasci, ovaj film je potresno istraživanje ljudskog duha u potrazi za slobodom, samospoznajom i dubokom povezanošću s prirodom. U ovom blog postu pišem zašto "Into the Wild" nije samo običan film, već iskustvo koje bi trebalo da nas duhovno obogati. Uzgred budi rečeno, ovaj film gledam barem jednom godišnje, jer sam ga uvrstio u nastavni program za moje učenike, pa se uvijek obradujem kada dođe vrijeme za to.

Napušteni autobus u divljini Alaske
Sreća je tamo gdje je sloboda.

Read more…

Lov na divlju ovcu

"Lov na divlju ovcu" sam pročitao ovog ljeta na Rodosu, i radi se o djelu koje Haruki Murakami smatra svojim prvencem, a donosi karakteristični pečat njegovog stila i tematike. Roman prati glavnog junaka koji napušta svoj posao i usamljuje se u planinama Japana. Ova priča duboko istražuje koncept usamljeničkog života i čežnje za nečim više, što je tema koja se može povezati sa mnogim aspektima, kao što su npr. filozofija, psihologija i mediji.

Read more…

Umjetna inteligencija i Platonove kardinalne vrline

Uvod

Na mom radnom stolu, i na poslu i u domu, stoji samoljepljiva cjeduljica prikačena za monitor sa četiri riječi koje me povremeno podsjete šta je ono što bi nas trebalo činiti dobrim ljudima i činiti naše živote ispravnim i moralno korektnim. Te četiri riječi potiču iz antičke Grčke, i mislim da su više nego relevantne i dan-danas, iako se savremeno društvo i civilizacija u velikoj mjeri razlikuju od drevne Atine i drugih grčkih polisa. Nekada su samo muškarci određene starosne dobi i društvenog statusa mogli odlučivati o sudbini cijelog društva, a danas imamo sreću što živimo u vremenu kada je ljudska civilizacija dostigla svoj zasad najveći stepen razvijenosti i blagostanja, uprkos svim postojećim izazovima i nedaćama koje nam još uvijek stoje na putu. Kao što mnogi s pravom pretpostavljaju, nalazimo se na pragu nove paradigme, koja bi potencijalno mogla uputiti cijelo čovječanstvo na jedan drugi stepen razvoja i u drugačiju civilizacijsku putanju od ove dosadašnje, u kojoj smo ovisili isključivo od ljudske dosjetljivosti, kreativnosti i snalažljivosti. Put od sada bi mogao biti korigovan i upravljan čak i od nekih drugih faktora koji još uvijek nisu dio ljudskog korpusa. Naravno, govorim o autonomnim mašinama, robotima, kiborzima, dronovima, digitalnoj besmrtnosti i najzad onom što će biti nova materija koja će povezivati pomenute subjekte i mnogo drugih elemenata u našem društvu - umjetna inteligencija.

Read more…

Only You

Nakon možda više od par decenija, ponovo sam pogledao romantičnu komediju Only You (1994). Ovaj put sa Amrom. Trenutno, vjerovatno zato što sam na godišnjem odmoru, razmišljam o filmovima iz djetinjstva i mladosti. Only You je film iz mladosti, jer sam ga gledao tamo negdje krajem 1994. ili vjerovatnije u 1995. godini. I eto, ostao mi je u vrlo lijepom sjećanju. Vjerovatno nostalgija dodatno utječe na to.

Damon Bradley na liniji.
Čovjek iz snova, Damon Bradley, na liniji.

Read more…

Maratonci trče počasni krug

Koliko se samo spominjao film Maratonci trče počasni krug (1982) kao kultni film jugoslavenske kinematografije, da sam konačno morao pogledati i to čudo.

I tako pogledah film. Zapravo, tek sam ga završio gledati, da sam odmah morao napisati riječ ili dvije o njemu. Da ne odugovlačim, film je za mene jedno veliko razočarenje, djelo bez valjane priče i uradak u kojem se, inače, priznati i odlični glumci zajedno nikako ne snalaze, pa je tako glumački utisak iznenađujuće poražavajući. Veliki talenat zvučnih imena kao što su Pavle Vujisić, Bogdan Diklić i Bata Stojković, koje ni režiser, ni scenograf, a bogme ni fotograf nije uspješno iskorišten. Čini mi se, da je film urađen što se kaže "s brda, s dola" i ne osjeća se pravi ugođaj među glumcima. Znam da je cijeli film napravljen kao farsa, ali ovo stvarno nema veze s vezom, osim povremeno lagano komičnih scena, pa se tako film danas doima kao jedno totalno prevaziđeno i loše izvedeno djelo.

Read more…

Rodos

Nakon pune dvadeset i četiri godine, ponovo smo posjetili magično ostrvo u Egejskom moru - Rodos. Ovaj put sa nama je bila i naša mlađa kćerkica. Odsjeli smo u Rodos Palace hotelu u Ixiji, samo četiri kilometra južno od grada Rodos, a imali smo prekrasan pogled na Egejsko more, kao i tursko zaleđe, ali i grčko ostrvo Simi (lijeva strana).

Pogled na Egejsko more
Pogled na more iz hotela

Read more…

Kćerkin crtež prije 12 godina

Naletih na sliku crteža koju je moja Hanka nacrtala prije dvanaest godina, tj. 25. decembra 2010. Interesantno je kako je nacrtala mene pod drvetom jabuke. Znala je i tada da tata puno voli jabuke. :)

Mislim da je to bilo takmičenje u kojem smo učestvovali Amra, Hana i ja. Pogodite ko je pobijedio.

Read more…

Kroz genocid do slobode

Republika Srpska: The Struggle for Freedom (RS: Borba za slobodu) je najnovije velikosrpsko propagandno smeće, upakovano u formu dokumentarnog filma od strane Borisa Malagurskog, kojem ovo nije prvi put da pokušava da revizira historiju, tj. uzroke i posljedice posljednjeg rata na prostoru bivše Jugoslavije. Ovaj uradak pokušava prikazati bh. entitet RS (tvorevinu koja je inače stvorena na kostima hiljada ubijenih bh. građana), kao pravednu borbu za slobodu jednog (srpskog) naroda.

Read more…

Dejo i Ogi

Živimo u vremenu kada je se teško nasmijati, ali ipak ima ljudi i emisija koje nas mogu razvedriti. Takva je emisija Da Ti Kažem sa voditeljicom Aidom Bukvom, koja je u jednoj od epizoda ugostila Dejana i Darku Ostojića. Likovi su bukvalno raja i sve se svodi na zezanciju, iako nerijetko ubace i pametnu misao. Odavno se nisam nasmijao na njihova dobacivanja, npr. kada Dejana objašnjava šta znači kada Bosanac kaže "ma ja", "ma ja ma ja" i "ma ja ma ja ma ja". Razlika je drastična. :) Taj dio počinje negdje oko 20:50.

Read more…

Prva godina bez mame

Jučer je bila prva godišnjica otkako mama nije sa nama.

Teško je.

Sama pomisao svih ovih prvih tri stotine šezdeset i pet dana da je nema je nepodnošljiva. Često se uhvatim u mislima koliko sam imao godina kada je mama bila mojih godina ili koliko je ona imala godina kada smo došli u Dansku, kada sam završio jednu ili drugu školu, kada sam dobio prvo dijete...

Read more…