Dosta mi je plemenskog prepucavanja,
Jedni hoće ujedinjenje, drugi teže izdvajanju.
Nema granica svojatanju i prikrajanju,
Dosta mi je lažnog keza i praznog izvinjavanja.

Živio sam u praznoj osami i svojoj tuđini,
Sve ovo vrijeme bez svoje nacije.
Živim u stanju indolentne hibernacije,
Ja kažem ne očajanju i mrskoj mi tmini.

Kao slonćić što mater svoju prati,
Čekao sam vijesti što iz Bosne lete.
Tmurne, očajne, blijede i klete,
Niko to, bolan, ne može da shvati.

Dosta mi je plemenskog prepucavanja,
Na mjestu gdje se historija ne shvata.
Ne čuje i ne razumije brat svog brata,
Dosta mi sekti, religija, nacional-sranja.

Optimista uvijek sam bio,
U bolje sutra slijepo vjerovao.
O boljim danima govorio, snovao,
Ali, problem moj je naš i vaš trio.

Marš u tri lijepe materine,
Vi, vaša svita, i svi oni što vas prate.
Ne želite, a sluge vaše ne mogu da shvate,
Ti, Kerberu mrski, u pakao vodiš glupe i lijene.