Zemlja kojoj je nezavisnost bila uskraćena 500 godina, ljudima čiji ponos, identitet i samopouzdanje su stoljećima bivali sistematski srozano i decimirano, bh. društvo koje je donedavno bivalo uništavano u razarajućem ratu: Bosna i Hercegovina i njeni građani danas imaju šansu da, pored svih nedaća, stvaraju sebi bolju budućnost. Jedan od imperativa tog cilja je obnavljanje nekadašnjeg ljudskog ponosa, samopouzdanja i vjerovanja u sebe i svoje sposobnosti.

Danas nemamo mnogo čime da se dičimo, zahvaljujući svemu ovome gore navedenom, a svakodnevnica nam je uglavnom obojena pesimizmom i osjećajem manje vrijednosti. Ali ako ima nešto što nam daje tračak nade i put kojim trebamo svi da idemo, to je nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja će sljedećih nekoliko sedmica igrati na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Za mene su oni već moralni pobjednici, ma kakav rezultat donesu kući, jer su, pored svih nedaća, prepreka i teškoća, koje su pratile i Savez i državu BiH, ipak uspjeli izboriti nastup na najvećoj nogometnoj smotri i donijeti tako potrebnu radost naciji. To je urađeno prvenstveno teškim radom i vjerovanjem u sebe i svoje sposobnosti. A bilo smo osuđeni da padnemo…

Budimo ljudi, vjerujmo u sebe i koračajmo ponosno! Sretno, Zmajevi!