avdibeg.dk

Nisam ga odmah pogledao kada je ušao zajedno sa svojim crnobijelim psom u kupe i sjeo nedaleko od mene (odmah preko puta na drugoj strani vagonskog hodnika), jer bio sam zadubljen u Al Aswanyjev Chicago. Na prvi tren zasmetalo mi je prisustvo psa u kupeu, prvenstveno zbog moje gotovo bolesne opsjednutosti higijenom i vječnog nastojanja da su ljudi i životinje u što manjoj mjeri u direktnom kontaktu. Čovjek je bio izrazito komunikativan i čim je sjeo, izvadio je konzervu piva i počeo neprestano izbacivati rečenice o svome psu, o Herningu (gradu gdje živi), o Nyborgu (mjestu gdje je rođen) i još mnogo drugih stvari. Imao je dobrog sagovornika u gospođi srednjih godina koja je sjedila preko puta njega. Onda sam pomislio da sam negdje vidio ovog čovjeka od tridesetak i nešto godina, ali nisam se mogao sjetiti odakle ga poznajem. Njegov monotoni zvuk i spori ritam govora davao mi je sliku da se radi o pijancu blaže forme, a njegovo spontano vađenje konzervi iz ruksaka samo je potvrdilo moju pretpostavku. Odjednom mi je sjevnulo da smo najvjerovatnije išli zajedno u Turističku akademiju prije dvanaest godina. Bilo je očito da vjerovatno ne radi nekakav kancelarijski poziv, jer je svojom pojavom više podsjećao na nezaposlenog pijanca, nego na nekog ko ima svakodnevne poslovne obaveze. Ali šta ja znam, cijeli svijet je već odavno krenuo niz padinu i sve je bilo moguće.

Bilo mi ga je žao. U njegovim mutnim očima jasno se primjetio utjecaj alkohola, što se očitovalo i u načinu govora. Na desnoj ruci imao je veliku tetovažu sa blijedoplavim krakovima, a na sebi je imao neuglednu odjeću koja zasigurno, sudeći prema mnogobrojnim mrljama, nije bila tek izvađena iz veš mašine. U jednom trenutku htjedoh mu se javiti, a onda pomislih da možda više imam zajedničkog sa njegovim psom, kojeg ne htjedoh vidjeti u mojoj blizini onog časa kada su se pojavili u vagonu.

Nije se okrenuo za njom. Sjetno, udahnuo je hladni zrak u svoja pluća. Polako je tapkao po snijegu, zamišljao da svojim koracima oblikuje pejzaže, doline i korita. I nije to bilo što je skrenuo s uma. Samo je pokušao suzbiti misli o propaloj ideja osjećanja,  koja je, da bi izbjegao osvježene brazde u duši, izbjegavao tako što je sâm pravio ožiljke u snijegu. Od nekadašnje vjere u ljubav i životnog elana, spao je na puka razmišljanja i bjekstvo od stvarnosti. A tako je volio dodirnuti njene brijegove, milovati joj valove i ljubiti njene uzavrele jagode. Toga više nema, kao što ništa neće ostati od njegovih brazda u snijegu.

Pogledah preksinoć fenomenalan dokumentarac Zeitgeist Addendum, nastavak isto tako odličnog filma Zeitgeist. U drugom dijelu film se bavi društvenim sistemom koji je baziran na resursima i tehnologiji, a koji bi trebao zamijeniti postojeći monetarni sistem. Ovaj film ukazuje na istinski izvor nestabilnosti na našoj planeti, a to je novac, odnosno monetarni sistem koji prouzrokuje ratove, siromaštvo i kriminal. Ovaj film bi trebao pogledati svako na ovoj planeti, jer otvara oči, produbljuje svijest i znanje, pa čak i ako gledalac ne vjeruje u sve teorije postavljene u njemu.

Evo mojih bilješki tokom gledanja filma:

• 1% stanovništva svijeta posjeduje 40% bogatstva planete
• 34.000 djece svijeta umire svaki dan od siromaštva i izlječivih bolesti
• 50% stanovništva Zemlje živi s manje od 2 dolara dnevna
• složenost finansijskog sistema je maska, stvorena da sakrije paralizirajuću strukturu koje čovječanstvo ima
• Federalne Rezerve SAD-a objavile “Modern Money Mechanics”
• samo 3% novca u SAD-u postoji u stvarnim novčanicama
• inflacija = skriveni porez stanovništva
• što je više novca, više je duga (money is debt, debt is money)
• kamata (interest) = količina novca koju treba vratiti bankama UVIJEK prelazi količinu novca koji je u opticaju
• bogatstvo će uvijek pripasti pojedincima i bankama
• novac se stvara iz duga = čovjek radi da bi otplatio dug. Ali ako se novac samo stvara iz posudbi (loans), kako društvo može ikada biti slobodno od duga?
• sistem ROPSTVO ZA PLATU
• banke su istinski  gospodari, zajedno sa vladama i korporacijama
• dug (debt) je oružje za osvajanje i porobljavanje društva, a kamata (interest) je glavna municija tog oružja.

1. faza: šalju se ekonomski plaćenici – mito, korupcija
2. faza: šakali (ruše vlast, atentat)
3. faza: vojska (invazija) = POROBLJAVANJE NACIJA I KRAĐA NJIHOVIH RESURSA I BOGATSTVA

• Korporatokracija je grupa individualaca koja vodi najveće korporacije. Oni kontroliraju medije, većinu političara, i često ulaze u vlade.
• - Njihov glavni cilj: povećati profit, bez obzira na društvo i okolinu
• “Al Qaida ne postoji, ali postoji propaganda koja uvjerava javnost u postojanje takvog entiteta. Zemlja koja stoji iza te propagande je SAD” – Pierre Henry Bunel (bivši franc. obavještajac)
• “Sve nacije su korumpirane, jer održavaju  postojeće institucije.” – Jacque Fresko, Project Venus
• Fašizam, socijalizam, kapitalizam, komunizam = novac, rad, konkurencija
• “Tehnologija riješava probleme, ne politika.”
• “Novac, politika i religija su lažne institucije. U monetarnom sistemu postoji samo profit.”
• Efikasnost, održivost i izobilje su neprijatelji profita. Mehanizam stvaranja nestašice stvara profit.
• Održivost i izobilje nikada neće biti moguće u profitno orijentiranom sistemu. Zato je nemoguće imati svijet bez ratova i siromaštva. Nemoguće je očekivati da se ljudi uistinu ponašaju moralno i pristojno.
• Project Venus nudi potpuno drugačiji sistem koji je osavremenjen najnovijim saznanjima.
• - ekonomija zasnovana na resursima
• plima, zalasna, talasna, solarna i vjetrena energija mogli bi snabdijevati svijet energijom zauvijek.
• geotermalna energija
• transport: Maglev tehnologija
• RAD – plaćeno ropstvo. Rođeni smo s uvjerenjem da živimo od sopstvenog znoja. To unazađuje ljude.
• Monetarni sistem mora nestati ili nikada nećemo biti slobodni kao ljudi i tehnologija će trajno biti paralizirana.
• Gotovo sve forme kriminala su posljedica monetarnog sistema, bilo direktno ili kroz nervozu zbog financijske nestašice.
• POTICAJ (incentive) – kada ljudi imaju pristup svim potrebama za život, poticaji bi se promijenili.
• OBRAZOVANJE – što su ljudi obrazovaniji, biće bolji život sviju nas.
• CIVILIZACIJA – patriotizam, vojska, oružje su znak da još uvijek nismo civilizirani.
• “My country is the world… and my religion is to do good.” – Thomas Paine (1737-1809)
• Moramo prestati podržavati sistem!
• www.thezeitgeistmovement.com

Jučer sam zaboravio svoju kreditnu karticu u jednoj pekari, a da nisam ni primjetio. Kada sam došao u stan, nazvala me dobra djevojka što radi u pekari i rekla mi da ona ima moju karticu. I kategorično je odbila novčanu nagradu, iako sam joj nudio u više navrata!
Mislim da još uvijek ima nade za čovječanstvo. Doduše, o tome sam pisao ranije.

Najčudnije od svega je da nisam ni primjetio da sam zaboravio karticu, čak ni kada sam došao u stan.

Imali smo naše, dušo, vrijeme,
U ljubavi dotakli smo zvijezde,
A bogovi su ljubomorno bdili
Od njih smo moćniji, ljepši bili.

Dosegli smo do nepreglednih visina,
Tek do koljena stizala nam tmina.
Srca naša nadjačala su nebeski svod,
Ponore, oluje, gromove – cijeli božanski rod.

Imali smo naše, dušo, dane,
Sve dane ovog svijeta smo imali,
Zametnuta vremena i dane neznane
Što nam vječna Svjetlost podari.

Smrtnici su ispod oka gledali nas
Jer nisu nas prozreli, niti su nas shvatali.
Možda su u nama tražili nadu i spas,
Onako lijepi, svim prodornim smo baratali.

Imali smo, dušo, sve što je čovjek ikada poželjeti htio,
Imali smo srce i snagu prebroditi sve brane.
Na kraju, sve smo tek tako pročardali, dušo,
U ambis zaborava bacili vječnost sa visoke grane.

Umrli smo poput negdašnjih bogova
Što srušiše stubove svojega hrama,
Što zaboraviše cijeniti ljepotu i ljubav
Prema sebi – bez imalo stida i srama.

Dino F. Avdibegović
Vejle, 3. septembar 2009.