More i rakovi

Danas je bio jedan izvrstan dan. Jedan od onih dana, koji na kraju ispadnu dosta bolji nego što smo mogli očekivati.

Cure i ja smo prošetali od našeg stana do luke da bi doživjeli aktivnosti o kojim smo pročitali ranije da će se desiti. Nismo imali velika očekivanja, ali glavni cilj nam je bio da se fino provedemo par sati ovog subotnjeg prijepodneva. Došli smo do gradske luke, i na prvi pogled nije bilo tu nekog velikog dešavanja, tek nekoliko posjetilaca i par domaćina, koji su pomagali gostima da posmatraju vodeni svijet u Vejle Fjordu pomoću nekakvih ogromnih morskih sočiva i kako se već nazivaju. Curice su imale priliku vidjeti račiće i druga vodena bića, da bi nam jedna od domaćina ponudila vožnju brodićem po fjordu, što smo svakako objeručke prihvatili. Plovidba je bila odlična, koja se posebno svidjela našim kćerkicama. Prosto su uživale u samoj brzoj plovidbi, ali i vjetru koji ih je blago milovao. Stali smo par puta, dok nam je instruktor (biolog) govorio kakve sve školjke i druge životinje bivaju u Vejle Fjordu.

Kada smo se vratili nazad, neko je spomenuo rakove, koji su tek izvađeni iz kaveza, a mlađa kćerka me vukla za ruku i samo govorila: “Hoću i ja da vadim rakove”. Na početku nijedna nije smjela dirnuti rakove, koji su bili itekako živi i pomijerali svoje noge i “ruke”. Nakon što su vidjela kako ih ja držim u rukama, pokušale su i one.

U luci smo se zadržali nešto više od dva sata, a onda smo prošetali do gradske bašte Skyttehuset, gdje smo proveli još dodatnih sat i po.

Zadovoljni, ali i gladni, prošetali smo kroz Nørremarken šumu i otišli kući. Odavno nismo bili zadovoljniji izletom, koji nam je, neočekivano, ponudio dosta porodične zabave, u kojoj su svi uživali.

Uzak (2002)

Nuri Bilge Ceylan is known as Turkish Tarkovsky, mainly because of his visual style. In his very good work Uzak (Distant, 2002) he refers at least twice to the Russian master director.
In one scene we can see a sequence from Stalker (1979) and in an other a sequence from The Mirror (1975). Both are beautiful films, and I do recommend Uzak, as well. The tension and the main characters’ struggle to cope with life’s difficulties are masterfully depicted by Ceylan.

vlcsnap-2016-08-18-16h40m17s517
“Stalker” on TV (Uzak, 2002).
vlcsnap-2016-08-18-16h45m15s115
“The Mirror” on TV (Uzak, 2002).

Slatke riječi, II. dio

Prije nešto više od šest godina sam napisao tekst o mojoj najstarijoj kćerci i njenim slatkim riječima, koje je izgovarala dok je bila mala djevojčica. Sada je došao red na drugu kćerku Dinu, koja u trenutku dok ovo pišem ima nešto više od pet godina. Naravno, i ona izvrće mnoge riječi i izgovara ih ili u nešto izmjenjenom obliku i ih pretoči u potpuno nove riječi.

Dina doskora nije mogla izgovoriti slovo r, pa je tako umjesto čarape, govorila čauape. Štapiće naziva štipacima, a špagete žbagete. Svjetlo je sletlo, a posebno volim kada nekim riječima izbaci prefiks, pa je poklopac klopac, a air condition kondišn. Za glavni grad Danske kaže Pokenhagen, a grožđice su joj anesine, zato što se na danskom nazivaju rosiner.  Kao i njena starija sestra, Dina također pravi to daneziranje bosanskog jezika, pa kaže “da se vilam”, umjesto “da se odmorim”, jer na danskom hvile znači odmoriti. A kada želi da joj roditelji daju malo različitih slatkiša, kaže “daj mi forskeli”, jer foreskelig na danskom znači različito.

Inače, veliki je diplomata, baš kao i starija sestra, pa se voli dogovarati i praviti kompromise. Zato voli reći “malo kiki, malo hodam”, što joj znači da je tata malo nosi, a da će onda malo hodati sama.

Osim toga, obje djevojčice imaju slatke nadimke za sve ukućane: Hana-paksen, Didi-paksen, mama-paksen i tata-paksen.