Neki dan sam pročitao jako interesantan tekst bosanskog redatelja Sulejmana Kupusovića na njegovom blogu. Naime, gospodin Kupusović je posjetio grad Gradačac i ostao zapanjen i oduševljen njegovom ljepotom i čistoćom, ali i marljivošću i stepenom odgovornosti koji Gradačačani iskazaju kada se radi o njihovom gradu i opštoj urbanoj kulturi.

Sulejman Kupusović između ostalog piše:

Gradačac je danas sigurno najčišća općina u Bosni i Hercegovini i najbolji dokaz da se efektnom kampanjom prizivanja svijesti građana i istovremenom kaznenom praksom može od nonšalantnih Bosanaca napraviti uzorne građane poput Švicaraca i Danaca.

S obzirom da zivim u spomenutoj Danskoj, mogu otvoreno i odgovorno reći da grad zaista nimalo ne zaostaje za ovom skandinavskom zemljom, barem što se ekološkog osvješćenja tiče. Ulice su čiste, parkovi zasađeni i uredno održavani.

Kada sam ja posjetio grad prošle godine, imao sam isti osjećaj: ulice su bile čiste kao da smo bili negdje na zapadu Evrope, parkovi i zelene površine u savršenom redu. Tada sa bio ponosan na taj grad i njegove savjesne građane, a Sulejmanov tekst je potvrdio da Gradačac, tu sjevernu kapiju Bosne, čeka sjajna budućnost. Fino i opuštajuće je pročitati i nešto lijepo o današnjoj Bosni.

Prekrasni pitomi pejzaž posavskih brežuljaka istovremeno je postao mjesto gdje ljudi žive i rade u savršenoj slozi sa prirodom i gdje znaju da je šansa BiH u voćarstvu, poljoprivredi, kućnoj radinosti, banjskom i seoskom turizmu.

Zapravo, već sam pisao nešto slično na ovu temu (i Gradačcu).