Gledam ovih dana kako se politička scena u domovini Bosni ponovo užaruje i ne mogu a da se ne zapitam dokle će taj bosanski narod uzimati pasivnu ulogu vječitih pijuna.

S obzirom da na Balkanu svako ima svoje tumače stanja i stvari, evo da i ja postavim svoju. Ne mislim nikome nabacivati ko će kako da se zove, niti mislim oduzimati ikome pravo na samoopredjeljenje, ali svi stanovnici u toj divnoj, ali napaćenoj zemlji Bosni moraju konačno shvatiti da su oni, nacionalno gledajući, Bosanci i samo Bosanci, kako god da okreneš. Nikakva srpska, nikakva hrvatska i nikakva bošnjačka nacija ne živi u Bosni i Hercegovini, nego samo bosanska! Svi građani naše domovine su po nacionalnosti Bosanci i nema tu nikakve prikrivene hegemonije niti prisilnog pokrštavanja! Na tom prokletom Balkanu, a pogotovo u našoj domovini, narodu je nametnuto da religijska pripadnost odlučuje nacionalnost jedne osobe, pa je bosanski katolik automatski Hrvat, bosanski pravoslavac Srbin, a musliman Bošnjak, što je ludost i laž, a uostalom i geografska netačnost.

Kao što je svaki građanin Srbije Srbijanac, Hrvatske Hrvat, tako je i svaki građanin Bosne i Hercegovine Bosanac (i Hercegovac), bez obzira na religijsku pripadnost. Tako je u Danskoj stanovnik zemlje Danac, u Francuskoj Francuz. Ispada da samo Bosna nema svojih građana – Bosanaca! Etnička ili religijska pripadnost nema nikakve veze sa nacionalnošću. To je nešto što nam je nametnuto od vremena kada je Srbija dobila nezavisnost od Osmanlijskog Carstva, a Hrvatska dobila veću autonomiju u sklopu Austrougarske, a pojačano nakon Berlinskog kongresa 1878. godina.

Evo, uzeću sebe za primjer. Zovem se Fahrudin. Potičem iz muslimanske, begovske porodice, koja je stoljećima živjela u Bosni. Ta ista porodica je najvjerovatnije prije prelaska na islam pripadala katoličkoj ili Bosanskoj crkvi, no to i nije tako više bitno. Zbog imena bi me danas svaki Balkanac najvjerovatnije nazvao Bošnjakom ili muslimanom, ali šta da radimo ukoliko se ja tako ne osjećam? Iako sam muslimanskog porijekla, to mi i samo prezime govori, ne osjećam se muslimanom, niti sam uopšte religiozan. Po logici balkanskih nacionalista ja sam ateista ili “nešto tamo neodređeno”. U njihovim glavama možeš samo biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Nego, da im otkrijem jednu tajnu.

Bosna postoji hiljadu godina i kao takva je davno stekla pravo na svoju državnost, kulturu i jezik. Tu državnost je uspostavio i stvorio bosanski narod, onaj isti što danas tamo živi, ali koji nacionalisti iz susjednih zemalja već 150 godina pokušavaju etnički kolonizirati i dati mu srpski i hrvatski predikat. Najbolnije je to što veliki dio tog istog ispaćenog naroda danas više brani druge (susjedne) države i bori se za one koji su im nabacili ime tuđih naroda. U ovoj našoj zemlji niti su pravoslavci Srbi, niti su katolici Hrvati, niti su (samo) muslimani Bošnjaci. Svi smo mi Bosanci, a etnički smo, zbog političko-nacionalističkog djelovanja raznih sila zadnjih 150 godina, podijeljeni na Bošnjake, Srbe, Hrvate itd. Neko je katolik, neko pravoslavac, Jevrej, a neko ateista ili budista, ali smo svi u duši i po koži Bosanci – po državnosti. Ali ni to neće biti važno ili relevantno.

I u našoj zemlji će, nadam se, svjež vjetar globalizacije zapuhati i donijeti nove ljude i nacije, pa ćemo i mi imati bosanske Arape, bosanske Irance, dok Kineze već imamo. I svako ko od njih odluči da ostane u Bosni i integriše se u bosansko društvo, biće ravnopravan građanin te zemlje – biće Bosanac. Kinez koji se nastani u Doboju će prvenstveno biti Bosanac. Za Rusa iz Moskve koji se nastani u Bihaću isto važi. Ne razumijem zašto bi taj isti Rus trebao automatski biti Srbin samo zato što je pravoslavac. Dosta je ovaj naš narod plaćao cijenu nacionalističke ograničenosti, neobrazovanja i neznanja! Vrijeme je da se bosanski narod ujedini, okrene zemlji u kojoj živi, afirmiše u svakom pogledu i da se konačno pripoji narodima svijeta koji su davno shvatili da samo otvorenost, obrazovanje i znanje otvara vrata budućnosti i prosperiteta.

Meni je drag svaki dobronamjeran čovjek ove planete, ali posebno dobri Ante iz Mostara, dobri Vladimir iz Trebinja, dobri Elvedin iz Zenice, dobri Samuel iz Sarajeva.

Ja sam Bosanac po nacionalnim kriterijima (Bošnjak po etničkom) i neka me niko nikada drugačije ne zove i ne svojata! Ja pripadam svim Bosancima, cijeloj Bosni i Hercegovini i čitavom svijetu, a sve Bosance (i Hercegovce, da se razumijemo) bilo kojeg imena i bilo koje boje krvi (!) shvatam kao moje.