Hana je dugo vremena pitala svoje roditelje može li dobiti Nintendo DSI kao poklon. S obzirom da je bila mala, roditelji joj nisu htjeli kupiti tu vrlo popularnu konzolu koju ima skoro svako dansko djete. Uostalom, prije godinu dana su joj kupili odlični Wii na kojem je provela mnogo sati u zabavi. Međutim, Hana je i dalje navaljivala i govorila da bi voljela da ima Nintendo. Njen otac se, kao odgovoran i savjestan roditelj, "bacio" na posao, pa je istražio koliko je dobar taj Nintendo DS i da li ima kakva bolja alternativa. I kako to obično biva, shvatio je da je Nintendo solidna mašinica, ali da ima dosta bolji aparat za razbibrigu. Objasnio je kćerki jake i slabije strane oba aparata, a Hana je nakon kraćeg razmišljanja rekla da hoće alternativu. I konačno prije nekoliko dana je dobila novi Ipod Touch. Dječijoj radosti nije bilo kraja.

I zaista, iznenadio sam se kako je dobar Ipod Touch. Iako sam u najmanju ruku kritičan prema politici koju vodi Apple, moram priznati da su im produkti odlični, pa tako i Touch. Na njemu Hana može igrati bezbroj igrica, slušati muziku, gledati video fajlove, ima pristup internetu, slikati, snimati i ko zna šta sve ne. A putem fenomenalnog Skype-a je razgovarala sa svojom tetkom u Horsensu i rođacima u Sarajevu.

Već sam joj instalirao nekoliko besplatnih igrica, ali i kupio par edukativnih igrica, kao i neizbježnu, zaraznu igricu Angry Birds, koja je ujedno bila jedna od razloga zašto je moja kćerka uopšte izabrala Touch a ne Nintendo. Osim igrica u kojim Hana uživa, ima tu i nekoliko vrlo zanimljivih aplikacija. Drago mi je kada vidim zadovoljstvo u njenim očima kada mi može reći kakvo će vrijeme biti danas ili sutra, ili kada mi kaže: "Tata, hoćemo li vidjeti šta ćemo danas kupiti od namirnica?".

Uostalom, zašto će joj Nintendo, čije igrice koštaju između 200 i 400 DKK, kada može imati cijeli digitalni svijet u ruci i igrice koje koštaju između nule i 50 kruna? Ovako je kćerkica zadovoljna, a sa njom i njen tata.