Jučer sam sa Amrom i Martom pogledao “Goniča zmajeva” u gradskom kinu. Iako nisam pročitao istoimenu knjigu od Khaleda Hosseinia, ne mogu reći da nisam imao određena očekivanja. Ipak, namjerno nisam htio znati plot filma unaprijed. Moram priznati da sam duboko dirnut pričom filma, čak sam nekoliko puta bio na samome pragu puštanja suze, što i nije bilo iznenađujuće s obzirom da su gotovo cijela publika, barem ženski dio, napustila kino salu suznih očiju.

U filmu ima više dirljivih i šokantnih scena kao npr. scena na stadionu kada Talebani kamenuju pokrivenu ženu u muškarca zbog vanbračnih odnosa. Film je uistinu vrlo dobro napravljen, scenario je odličan. Glumci su, iako uglavnom neafirmisani, odlično odglumili, a također bi istaknuo muziku u filmu koja me je u više navrata ponijela u samu dušu filma. Već sada sam uvjeren da će ovo biti ozbiljan kandidat najboljih filmova (koje sam gledao) u ovoj godini. Obavezno pogledati, ne samo zbog priče i teme filma, već i zbog političke aktuelnosti. Ovaj film definitivno ima nešto na srcu čiji sadržaj svakako ima svoju relevatnost i važnost.