Prije nešto više od šest godina sam napisao tekst o mojoj najstarijoj kćerci i njenim slatkim riječima, koje je izgovarala dok je bila mala djevojčica. Sada je došao red na drugu kćerku Dinu, koja u trenutku dok ovo pišem ima nešto više od pet godina. Naravno, i ona izvrće mnoge riječi i izgovara ih ili u nešto izmjenjenom obliku i ih pretoči u potpuno nove riječi.

Dina doskora nije mogla izgovoriti slovo r, pa je tako umjesto čarape, govorila čauape. Štapiće naziva štipacima, a špagete žbagete. Svjetlo je sletlo, a posebno volim kada nekim riječima izbaci prefiks, pa je poklopac klopac, a air condition kondišn. Za glavni grad Danske kaže Pokenhagen, a grožđice su joj anesine, zato što se na danskom nazivaju rosiner. Kao i njena starija sestra, Dina također pravi to 'daniziranje' bosanskog jezika, pa kaže “da se vilam” umjesto “da se odmorim”, jer na danskom hvile znači odmoriti. A kada želi da joj roditelji daju malo različitih slatkiša, kaže “daj mi foskeli”, jer forskellige na danskom znači različiti.

Inače, veliki je diplomata, baš kao i starija sestra, pa se voli dogovarati i praviti kompromise. Zato voli reći “malo kiki, malo hodam”, što joj znači da je tata malo nosi, a da će onda malo hodati sama.

Osim toga, obje djevojčice imaju slatke nadimke za sve ukućane: Hana-paksen, Didi-paksen, mama-paksen i tata-paksen.