Balkansko podneblje je decenijama bolesno podneblje. Samo tamo se prave javni skupovi podrške osuđenim ratnim zločincima. Zamislite se, podrške r-a-t-n-i-m zločincima! Razumijem da majka želi vidjeti svoga sina ratnog zločinca nakon odležane robije, ali da ga grupe ljudi žele dočekati i još ga hvaliti i uzdizati za nedjela iz ratne prošlosti i uz to mu svirati i pjevati, van je svake (normalne) pameti.

Na Balkanu je očigledno najbitnije da ne radiš zločine nad svojim narodom, a ako ubijaš, siluješ i mučiš one ‘poluljude’ iz drugih naroda, nemoj da se brineš, dočekat ćemo te kao borca junaka, čim završiš s odsluženjem svoje “nepravedno” dosuđene sudske presudbe. Ko god dočekuje svoje ratne zločince, ili se pravi da ne zna (nečovjek) ili nije normalan. A ukoliko je taj zločinac učinio zločine u daljnoj prošlosti pa danas više nije živ, nema veze, na Balkanu imaju lijeka i za to. Prvo će mu dati ime ulicama i ustanovama (npr. Ul. Đenerala Draže Mihajlovića ili Ul. Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnjatovića Arkana, Avenija Radoslava Krstića, OŠ Biljane Plavšić, Ul. Jure Francetića itd.).

I na kraju mali podsjetnik; ratni zločini su npr.: ciljano ubijanje civila, izglađivanje civilnog stanovništva, ometanje dopreme humanitarne pomoći, masivna bombardiranja gradova, napadi na nezaštićene gradove, korištenje biološkog ili hemijskog oružja, ubijanje zarobljenika ili taoca, pljačke na zauzetim područjima, sistematske pljačke kulturnih dobara, genocid ili druga masovna ubistva (democid). Ukratko, nemoj sve navedeno činiti svome Anti, Ismaru, Radovanu, Gazmendu ili Đukanu, i nisi ni muhu zgazio. Dobrodošao kući, junačino, rodila majka sina (ratnozločinačkog)!