Danas je bio jedan izvrstan dan. Jedan od onih dana, koji na kraju ispadnu dosta bolji nego što smo mogli očekivati.

Cure i ja smo prošetali od našeg stana do luke da bi doživjeli aktivnosti o kojim smo pročitali ranije da će se desiti. Nismo imali velika očekivanja, ali glavni cilj nam je bio da se fino provedemo par sati ovog subotnjeg prijepodneva.

Došli smo do gradske luke, i na prvi pogled nije bilo tu nekog velikog dešavanja, tek nekoliko posjetilaca i par domaćina, koji su pomagali gostima da posmatraju vodeni svijet u Vejle Fjordu pomoću nekakvih ogromnih morskih sočiva i kako se već nazivaju. Curice su imale priliku vidjeti račiće i druga vodena bića, da bi nam jedna od domaćina ponudila vožnju brodićem po fjordu, što smo svakako objeručke prihvatili. Plovidba je bila odlična, koja se posebno svidjela našim kćerkicama. Prosto su uživale u samoj brzoj plovidbi, ali i vjetru koji ih je blago milovao. Stali smo par puta, dok nam je instruktor (biolog) govorio kakve sve školjke i druge životinje bivaju u Vejle Fjordu.

Kada smo se vratili nazad, neko je spomenuo rakove, koji su tek izvađeni iz kaveza, a mlađa kćerka me vukla za ruku i samo govorila: “Hoću i ja da vadim rakove”. Na početku nijedna nije smjela dirnuti rakove, koji su bili itekako živi i pomjerali svoje noge i “ruke”. Nakon što su vidjela kako ih ja držim u rukama, pokušale su i one.

U luci smo se zadržali nešto više od dva sata, a onda smo prošetali do gradske bašte Skyttehuset, gdje smo proveli još dodatnih sat i po.

Zadovoljni, ali i gladni, prošetali smo kroz Nørremarken šumu i otišli kući. Odavno nismo bili zadovoljniji izletom, koji nam je, neočekivano, ponudio dosta porodične zabave, u kojoj su svi uživali.