Prošla 2009. godina je bila za mene, kao čitatelja knjiga, bila iznimno plodna godina – pročitao sam 42 knjige što znači da sam prosječno pročitao 3,5 knjige po mjesecu. Na prvi pogled, čini mi se da je lista prilično izbalansirana između bosanskih i stranih pisaca.

Miljenko Jergović je pisac kojeg sam najčešće čitao prošle godine, a istinski sam uživao u njegovom odličnom opusu Dvori od oraha, romanu koji prati sudbinu dvaju porodica Delavale i Sikirić kroz nekih stotinu godina. Iskreno, prvih tristotinjak stranica ovog djela je jedno od najboljih napisanih stranica koji su nastali na prostorima nekadašnje Jugoslavije.

Moram spomenuti preminulog Daria Džamonju koji je napisao izvrsne priče koje na najiskreniji način opisuje jedan (ili možda više?) sloj ljudi, primarno u Sarajevu. Nijedan pisac me ne može nasmijati kao Džamonja i na tome mu iskreno hvala. Taj čovjek je imao humora, onog pravog suhog, bosanskog, čaršijskog humora koji je sa velikim uspjehom prenio u svoje priče.

Pisac koji me donekle, barem po svježini pisane riječi, podsjeća na Džamonju je Zlatko Lukić koji je sa svojim romanom Katarza na nekonvencionalan (dobar) način prikazao postratnu sudbinu jednog Bosanca u dalekoj Norveškoj.

Također trebam spomenuti Paul Austerovog Čovjeka iz tame, onda Newthovu Jagten på sandheden (Lov na istinu) koja na jednostavan i pedagoški način prezentira historiju nauke, od Sokrata do teleskopa Hubble.

Tu je i roman prvenac od Nihada Hasanovića O roštilju i raznim smetnjama koji me je oduševio svojim načinom pisanja, kao i mnogobrojnim ubacivanjima tema iz svijeta nauke, politike, literature i muzike. Svakako se radujem njegovim budućim radovima.

Jasmin Imamović je napisao vrlo zanimljiv historijski roman Molim te, zapiši koji se bavi temom kraljevske Bosne, i svojim specifičnim jezikom dočarava život u srednjovjekovnim bosanskim zemljama. A kada već spominjem srednjovjekovnu Bosnu, imao sam priliku pročitatu Bogumili kao inspiracija od Ševke Kadrića. Pisac je skupio dosta natpisa sa bosanskih stećaka i objavio ih u knjizi, zajedno sa engleskim prijevodom. Epitafi starih Bošnjana su ostavili veliki utisak na mene i djelovali, baš kao što naslov najavljuje, izrazito inspirativno. Uostalom, kako ostati nedirnut ovakvim natpisom:

A se leži počteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemlji na plemenitoj. U to doba bjah junakom, mil bratji i gospodinu Kulinu. Najbolji muž u Dubravah bih.
Ondak kad sam mogao nisam htio, sad kad hotću ne mogu ratširiti krila. Takva mi kob. Nisam otčajavao onda netću ni sada. Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvjek u nebu sa svojom hrabroštću pa netću ni ja dovjeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom. Pristupite i žalite me, ali ne popipajte me nogomi, jer tćete biti što vi jesam ja, a ja netću biti kakovi jeste vi. Usijetće Veseoko Kukulamović a pisa Gošt.

oko Velike Gospoine

Skoro dvije godine sam čekao na knjigu A Glance Into Ottoman Bosnia (Pogled u Bosnu). Knjigu je napisao Matija Mažuranić nakon što je tokom 1839. i 1840. putovao zemljom Bosnom koja je u to vrijeme bila pod Osmanlijskim carstvom. Kao dvadesetodvogodišnjak prešao je rijeku Savu na tajnoj političkoj misiji Ilirskog nacionalnog pokreta Hrvatske kako bi evidentirao stvarno političko i društveno stanje u Bosni, te kako bi se upoznao sa stepenom nacionalnog osvješćenja među Bosancima. Matija Mažuranić prikazuje na odličan način tadašnji život, navike i tradicije bosanskog čovjeka. On je posebno zainteresovan u muslimanske običaje, pa njima i daje najveću pažnju u svome putopisu. On opisuje kako se bosanski musliman moli bogu (klanja), kako posti tokom Ramazana i kako slavi Bajram, kako se hrani, ali opisuje i život u bosanskim gradovima, zanate i objašnjava mnoge bosanske turcizme (na kraju knjige je stavio listu mnogih “turskih barbarizama”). Pisac u više navrata piše o legendama i anegdotama koje je čuo od Bošnjaka (potrebno je naglasiti da Mažuranić konsekventno naziva sve stanovnike Bosne Bošnjacima, bilo da su muslimani, pravoslavci, katolici ili Jevreji, što je tada bilo i uobičajeno). Izvrsno svjedočanstvo o nekadašnjem životu i običajima u Bosni tokom sredine 19. stoljeća.

Tokom prošle godine sam konačno završio svoju knjigu pripovijetki Priče izgubljenog vremena. Sve priče u zbirci imaju zajedničku nit koja ih povezuje, a to je da se u njima obrađuju tematike ljubav, usamljenost, tuga i pitanje individualnosti koje su smještene u prošlost, bilo da se radi o dalekoj (par stotina godina) ili bližoj (osamdesete godine prošlog stoljeća). Bilo mi je izuzetno teško pisati mnoge od tih priča, posebno noseću i najdužu od njih, Usamljenog šetača, jer se dešavaju u prošlom vremenu, što je od mene zahtijevalo da se mentalno prebacim u staro vrijeme. S obzirom da se perfekcionistički i minimalistički nastrojen kada se radi o pisanju, vrlo je moguće da ove pripovijetke ne bih nikada završio da sebi nisam postavio ultimatum kako bih ih konačno završio tokom prošle godine. Pisanje i razmišljanje o njima mi je uzelo posljednjih dvanaestak godina isuviše energije i napora, i zbog toga sam izuzetno radostan da sam konačno u mogućnosti da se u potpunosti usredotočim na nove izazove.

Priče izgubljenog vremena još nije ugledala svjetlo dana, ali mogu već sada reći da će biti objavljena ili pod okriljem jedne velike izdavačke kuće ili u sopstvenoj ediciji. Ovisno od izdavača, knjiga će biti objavljena ili u martu ili nešto kasnije u ovoj godini.

Lista pročitanih knjiga u 2009. godini (prva knjiga na listi je posljednja pročitana):

• Mand i mørke – Paul Auster (novel)*
• Jagten på sandheden – Eirik Newth (history of science)*
• Bogomils as inspiration – Ševko Kadrić (Bosnian tombstone epitaphs)*
• Islam i krise – Bernard Lewis (politics, religion)
• Danmarks Riges Grundlov (DF’s version, 2006)
• Filosofija palanke – Radomir Konstantinović (philosophy)
• O roštilju i raznim smetnjama – Nihad Hasanović (novel)*
• Jæger – i krig med eliten – Thomas Rathsack (autobiography, war)
• Glad – Knut Hamsun (novel)*
• Molim te, zapiši – Jasmin Imamović (novel)*
• Govor tišine – Eckhart Tolle (spirituality)*
• Priče izgubljenog vremena – Dino F. Avdibegović (short stories)*
• Dvori od oraha – Miljenko Jergović (novel)*
• Hosekræmmeren – St. St. Blicher (novel)
• Kulturmøder og religion – Safet Bektović (society, religion)*
• Lutka na koncu – Dario Džamonja (short stories)*
• Katarza – Zlatko Lukić (novel)*
• Historijska čitanka 2 – Miljenko Jergović (essays, articles)
• New Liberal Arts – Various (essays)
• Crveno i crno – Stendhal (novel)
• Den gamle mand og havet – Ernest Hemingway (novel)
• Skaknovelle – Stefan Zweig (novel)*
• Cadenza 18 – various (short stories and poetry)
• Historijska čitanka 1 – Miljenko Jergović (essays, articles)
• Islam i vesten – Various authors (religion, politics)*
• Grobnica za Borisa Davidoviča – Danilo Kiš (short stories)
• Pobune – Derviš Sušić (short stories)*
• Djevojka crvene kose – Meša Selimović (short stories)
• Priče – Dario Džamonja (short stories)*
• A Glanse Into Ottoman Bosnia – Matija Mažuranić (travelogue)*
• Kanelbutikkerne – Bruno Schulz (short stories)
• Vječnik – Nedžad Ibrišimović (novel)*
• De retfærdige – Martin Krasnik (islamism, politics)*
• Sto godina samoće – Gabriel G. Márquez (novel)
• Nietzsche – Ronald Hayman (philosophy)
• 15 år efter – Various authors (Bosnian war/refugee stories)*
• Indie Publishing – Ellen Lupton (book publishing)*
• Pješčana knjiga – Jorge Luis Borges (short stories)
• Danmarks historie – Benito Scocozza & Grethe Jensen (history)*
• Sarajevski marlboro – Miljenko Jergović (short stories)*
• Kompetenceudvikling – Vibeke Didriksen, Pernille Alberg (corporate)