Kao korisnik interneta, evo ima bogami decenija i po, navikao sam da često čitam tekstove na internetu na vrlo brz, efikasan i, iznad svega, površan način. Moje se ponašanje tokom surfanja po ogromnom okeanu informacija vjerovatno uopšte ne razlikuje od većine korisnika interneta. Malo ko ima strpljenja pročitati određeni članak do kraja, sve se svodi na brzo pregledavanje i često preskakanje čitavih paragrafa. Uglavnom, može se zaključiti da što više koristimo internet, sve više se moramo truditi kako bi zadržali koncentraciju prilikom čitanja dužeg teksta. Nicholas Carr u svome odličnom članku "Is Google making us stupid?" čak tvrdi da to važi za bilo koju vrstu literature, bilo da se radi o knjizi, novinskom članku ili tekstu na web stranici.

Mnogi korisnici online usluga, kao npr. blogeri, u potpunosti su prestali čitati konvencionalne (papirne) knjige, jer ne mogu se fokusirati s obzirom da su proteklih godina navikli čitati kratke članke, tekstove i pasuse na internetu. Naše korištenje novih medija svakako mijenja način na koji razmišljamo. Prije smo imali sposobnost da čitamo debelu knjigu od šest stotina stranica i više, dok se danas zadovoljavamo sažetim tekstovima koji u nekoliko rečenica pokušavaju da nam predstave samu srž sadržaja. U biti, sve se radi o optimiranju dostupa informaciji, jer očigledno da nemamo vremena stići sve izazove koje moderni način življenja pred nas postavlja.

U već pomenutom članku, pisac, inspirisan tvorcem naučnog menadžmenta i efektiviziranja masovne produkcije Frederickom W. Taylorom, navodi da „the Internet is a machine designed for the efficient and automated collection, transmission, and manipulation of information“. Upravo optimiranjem i automatiziranjem informacija bavi se opšteprisutni fenomen Google. Nicholas Carr citira osnivača Google-a Sergeya Brina: „Certainly if you had all the world’s information directly attached to your brain, or an artificial brain that was smarter than your brain, you’d be better off”. Neko bi mogao zaključiti da, koliko god izjava zvučala optimistična i altruistična, da kompanije koje operiraju u domeni novih medija nikako nisu zainteresovane za poticanje čitanja konvencionalnih knjiga i dublje koncentracije jer je njihova ekonomska podloga bazirana na korisničkoj nestrpljivosti, prilagodljivosti i želji za brzinom. Ipak, ne bih ocijenio postojanje Googlea kao (isključivo) lošim po ljude i njihovu egzistenciju. I sâm sam veliki korisnik Googleovih usluga, počevši od e-maila, kalendara, dokumenata, izračunavanja manjih matematičkih problema, pa do legendarne web tražilice Google Search i moje kretanje po internetu bi vjerovatno zahtijevalo dosta više vremena da nema firme kao što je američki web gigant. Međutim, kao što sam već naveo, mustra mog ponašanja je učinila da dok sam za ekranom pokušavam da što brže tražim informacije koje su mi potrebne, što često zapostavlja zadubljivanje u tekst i preskakanje većih dijelova istog. Svakako da način korištenja interneta utiče na način ponašanja izvan njega. I sâm doživljavam povremene poteškoće koncentracije prilikom čitanja određenih knjiga i štiva, pa čak i prilikom dosadnih i oduženih diskusija i konverzacija.

Svjestan negativnog utjecaja interneta i promijena koje njegovo korištenje unosi i moje ponašanje van domene interneta pokušavam da se suprotstavim tako što si dajem potrebno vrijeme za čitanje knjiga, kao i da sam svjestan koncentracije koje se zahtjeva. Ali ne samo da pokušavam biti svjestan kako čitam nego zaista pokušavam da čitam što češće mogu, jer čitanje, prema Maryanne Wolf koju Carr također spominje, nažalost nije instinktivno umijeće za nas ljude kao što je na primjer govor, pa se s toga mora konstatno trenirati i usavršavati. S obzirom da redovno registrujem knjige koje pročitam, lako mogu uočiti tendenciju rasta pročitanih knjiga. Ove godine sam pročitao 28 knjiga (a tek je avgust), dok sam prošle godine pročitao 19 knjiga, a godinu ranije 10 knjiga. Svakako da to činim svjesno, jer znam kako je teško u današnjem vremenu „naći“ vrijeme za čitanje, mir i koncentraciju. A online usluge kao što je Google svakako predstavlja izazov za ljude i njihovo dosadašnje ponašanje i razmišljanje koje već uveliko utiču na svakodnevnicu čovječanstva.

Šta drugo reći svima nama koji pripadamo generaciji klik nego “pamet u glavu”, tj. da smo svjesni kakav utjecaj imaju online mediji na nas i naše navike i ponašanje.