U oktobru sam pogledao sljedeće filmove:

• Brüno *
• C.K. Louise – Chewed Up (stand-up) ***
• Away We Go ****
• The Proposition **
• Direktøren for det hele ***
• The Untouchables ***
• Choke ****
• JCVD ***
• L’enfant (2005) ***
• The Crow **
• De unge år ***
• Caos calmo ****
• Antikrist ***

The Proposition DVD sam kupio prije dvije godine i tek sam ga uspio pogledati ovog mjeseca. Nije čudno što sam imao prilično velika očekivanja koja, nažalost, nisu ispunjena. Tek sada razumijem zašto niko iz mog kruga poznanika nije htio gledati film sa mnom.

Također sam pogledao toliko spominjani film kontroverznog Danca Larsa von Triera. Naravno, radi se o Antikristu. Iako je tema filma vrlo zanimljiva, i iako su slow motion scene vizuelno fantastične, ne mogu se otarasiti utiska da je režiser liječio svoje manije i depresiju na ovom filmu. Po meni, kontroverzne scene coitusa, polnih organa i rezanje istih su sasvim nepotrebne i imam dojam da su napravljene da provociraju ili da imaju terapijski efekat na režisera koji je poznat po svojim fobijama i depresiji. Pomenute scene su, po meni, čisto mentalno silovanje gledalaca. Da se razumijemo, ovo je najvjerovatnije genijalan film na nekom luđačkom, sadomazohističkom planu. Ali ovaj film se ne može voljeti, niti se u njemu može uživati. U tome je i jedna poenti filma. Film kritikuje religiju, tačnije kršćanstvo. Von Trier postavlja pitanje religijske interpretacije šta je Dobro, a šta Zlo. On također postavlja alternativnu definiciju naše Majke Prirode kao snage koja nije dobra i koja čovjeku definitivno ne želi dobro. Znači, radi se o filmu koji provocira i postavlja alternativne definicije sile koja nas sve okružuje. Antikrist je film koji treba pogledati zbog tematike, estetike u pojedinim scenama i režiserovog izazova crkvenog pogleda na svijet, ali određene scene su tako užasne da bi vjerovatno mogle ostaviti na nekim gledaocima određene tragove traume.

Mnogi su von Triera optužili da je mizoginist (ženomrzac), što ovaj film definitivno neće pobiti optužbe, ali ja tako ne mislim. Von Trierove scene sa ženama u Antikristu i prikazivanja žene kao zlog dijela Prirode su samo dio von Trierovog alternativnog pogleda na svijet, odnosno pokušaja provociranja teističkog viđenja dobra i zla. Antikrist je vrlo važan film, ali isto tako užasno traumatičan i težak za gledati.

Bio sam u nedoumici prilikom odabira najboljeg filma. Dilema je sadržila Sam Mendesovu dramu Away We Go, lucidnu drama-komediju Choke i talijanski Caos calmo (Tihi haos). Nagradu na kraju ipak odnosi Tihi haos zbog intrigantne teme i odlične glume.