District 9 nije uobičajen film naučne fantastike. Da pojasnim: dok gledate ovaj film nećete doživjeti klasičnu sci-fi priču u kojoj vanzemaljci beskrupulozno napadaju našu jedinu planetu u želji da je osvoje ili unište. O, ne! Ovaj film odlučno prekida vezu sa tradicionalnim načinom prikaza (barem holivudskog) sci-fi filma i uvodi sasvim nove elemente. District 9 unosi tako potrebnu svježinu u ovaj žanr koji oduvijek, po mome mišljenju, pati od vrlo površnog sadržaja, loše priče i same prezentacije.

Ono što mi se posebno sviđa u Districtu 9 je:

1. Priča. Sadržaj filma je zaista originalan koji odudara od većine filmova ovog žanra. Također, manuskript sadrži zaista prijeko potrebnu dubinu koja dozvoljava gledaocu da se uživi u priču kao i u sudbinu glavnih uloga. Iako sam bio skeptičan na početku filma, sviđa mi se način na koji je film snimljen. Radi se o pseudodokumentarnom stilu (tzv. mocumentary) u kojem “obični” ljudi govore o sudbini glavne uloge i dešavanju nakon što su vanzemeljci došli na Zemlju. Iako film počinje na ne baš gladak način, vrlo brzo sam se uživio u priču i sudbinu koja prati glavnu ulogu.

2. Odabir lokacije. Umjesto da se radnja dešava u New Yorku ili Los Angelesu, producenti filma su odlučili da se film odvija u Johannesburgu u Južnoj Africi što dodatno daje određenu “vjerodostojnost” priči, ali i svježinu koja prosječnom gledaocu filmova daje do znanja da se veliki, zanimljivi i značajni događaji na filmskom platnu mogu desiti i van ulica Manhattana i holivudskih brijegova.

3. Gluma. U filmu nećemo vidjeti poznate glumce, što je odličan potez, s obzirom da film predstavljen kao neka vrsta dokumentarca. Vjerodostojnost i istinitost takvog “dokumentarca” bi nestala kada bi glavnu ulogu glumio npr. Brad Pitt umjesto Sharlta Copleya koji izvrsno glumi Wikusa Van De Merwea, glavnog protagonistu koji prolazi kroz, recimo, promjenjiva i teška vremena nakon bliskog susreta sa vanzemaljcima.

Iako se radi o sci-fi filmu, u više navrata sam osjećao simpatiju i empatiju sa vanzemaljcima i njihovom situacijom. Posebno me je dirnula scena u kojem mali vanzemaljac traži svog oca kojeg su neprijatelji zarobili. Režiser je zaista uspio dočarati atmosferu u filmu, kao da se radi o istinitom događaju ili barem drami.

Iako District 9 po svemu spada pod žanr naučne fantastike, čini mi se da se ovaj film najmanje bavi vanzemaljcima. U suštini, District 9 je film o ljudima, njihovoj psihi i načina na koji se ophode prema drugim ljudima, a posebno strancima. U biti, kada bi vanzemaljce zamijenili ljudima druge nacionalnosti ili rase, tema bi opet ostala ista. Osim toga, ako nas vanzemaljci ikada posjete, vjerujem da bi susret ličio na ovaj na koji je prikazan u filmu. Prilično “vjerodostojno”, iako, naravno, nema puno rezona pričati o vjerodostojnosti kada se radi o filmu naučne fantastike.

District 9 nema epičku grandioznost Kubrickove Odiseje u svemiru, estetsku stilistiku Dark Cityija, ili vizuelnu inventivnost prvog filma iz Matrix triologije, ali ima originalnu priču, izvrsne specijalne efekte, ali i težinu i vjerodostojnost priče koja me je jednostavno oduševila i iznenadila. Iako se ne radi o filmskom remek djelu, smatram da District 9 spada u sami vrh najboljih filmova naučne fantastike, ali i filmova koji su izašli ove godine.