U Danskoj postoji jedno malo mjesto, koje nije podiglo domaće stanovništvo, nego su ga osnovali stranci. To mjesto se zove Christiansfeld, a osnovali su ga pripadnici Moravske Crkve 1773. godine nakon što ih je danski kralj Christian VII pozvao u svoju zemlju.

Tipična ulica u Christiansfeldu.

Moravska Crkva (službeno međunarodno ime je Unitas Fratris, a neko ih naziva i Hernhutima) je kršćanski pokret koji je osnovao njemački grof Nikolaus Ludwig von Zinzendorff 1727. godine u Saksoniji, mada je sama Moravska Crkva dosta starija i vuče korijene još iz vremena tzv. Češke Reformacije koju je pokrenuo češki sveštenik Jan Hus početkom 15. stoljeća. Moravska Crkva (tj. pripadnici Unitas Fratrum, Bratska kongregacija) smatraju se duhovnim nasljednicima Husovim vjerskim uvjerenjima, koji su bili u velikoj suprotnosti tadašnjim službenim crkvenim učenjima, zbog kojih je i spaljen na lomači 6. jula 1415. u njemačkom gradu Konstanz. Moravska Crkva je luteranska crkva i danas ima oko milion pripadnika u svijetu.

Središte Christiansfelda.

Ovo malo mjesto sam posjetio sa mojom porodicom početkom avgusta ove godine. Iznenadio sam se kada sam vidio ulice pod pravim uglom (što me automatski podsjetilo na moj rodni Bosanski Šamac). Središtem grada dominiraju ustanove i građevine, koje su sagradili pripadnici Moravske Crkve.

Posjetili smo groblje Gudsageren na kojoj su sahranjeni pripadnici ove crkve. Ono je podijeljeno na dva krila, svaka strana za jedan spol, tj. muškarci na zapadu, žene na istoku, što znači da ne postoje porodična groblja. Interesantno je da su sve nadgrobne kamene ploče istog izgleda i veličine, što simbolizira jednakost pripadnika i nakon smrti.

Gudsageren, groblje Moravske Crkve.

Pred sami kraj našeg boravka u gradu, posjetili smo slastičarnu Honningkagebageriet, što u prijevodu s danskog znači Pekara medenjaka. Ova slastičarna pravi medenjake po originalnom receptu Immanuela Martina Achtnichta još od 1783. godine. Interesantno je da je Achtnicht bio njemački tvorac perika koji se doselio u Christiansfeld. Međutim, kako su krajem 18. stoljeća perike polako izlazile iz mode, on je počeo praviti medenjake, koji su danas vjerovatno jedna od glavnih znamenitosti ovog mjesta.

Medenjak po receptu iz 1783.

Moram priznati da su oni koje smo mi probali, bili savršeni sa ukusom breskve. Malo šta ide bolje uz capuccino od medenjaka i jedva čekam novu priliku da posjetim ovo zanimljivo mjesto s bogatom historijom i svijetlom budućnošću, koje se od ove godine našlo i na službenoj listi UNESCO-a.