Jučer sam gledao najnovije djelo braće Coen – Burn After Reading. Po prvi put nisam htio da čitam recenzije filma i komentare prije nego pogledam film. Jedino što sam pročitao negdje na internetu je to da film po humoru podsjeća na njihov odličan film The Big Lebowski. S obzirom da mi je to jedan od najdražih i najboljih filmova, nisam mogao a da ne pogledam najnoviji film.

I doista, film je prepun ludih faca i scena kakve samo mogu napraviti braća Coen. Burn After Reading u isto vrijeme i drama i totalno ćaknuta komedija. Žanrovi se konstnatno isprepliću dok gledalac ostaje iznenađen dešavanjima, maltene, iz minuta u minutu.

Mislim da su braća Coen jedni od rijetkih režisera koji uvijek znaju izabrati gotovo savršenu glumačku postavu, a to su uradili i ovoga puta. Brad Pitt je izvrstan u ulozi priglupog ali simpatičnog fitness trenera, baš kao i Frances McDormand kao naivna (ali odlučna) Pittova kolegica i George Clooney u ulozi, pogodili ste, glupog čovjeka koji spava sa ženama koje upoznaje preko interneta. Treba spomenuti i Malkovicha u ulozi umornog i otpuštenog analatičara CIA-e, međutim pitanje je da li su stvarne glavne uloge u filmu agenti CIA-e koji nemaju blage veze šta se oko njih dešava dok slušaju priče o mrtvim ljudima, špijunima i Rusima. Za oko mi je zapao podnaslov filma: “Inteligencija je relativna” što odlično oslikava temu filma.

Burn After Reading je vrlo dobar film koji nasmijava i iznenađuje skoro na svakom koraku, ali moram priznazi da mi nedostaje oštrija kritika i jasnija poruka ovoga filma. Ipak je Big Lebowski za klasu bolji.

Četiri od pet zvjezdica.