Nakon gledanja filma Babel , ostao sam gotovo šokiran. Radnja filma me je podsjetila kako je život okrutan, te da se ljudski život svakodnevno susreće s nepravdom, smrću i nevoljom.

Ovaj film, u kojem glume Brad Pitt i Cate Blanchett, na jednostavan način prikazuje ljudske sudbine, povezane u krugu života, tako daleko, a tako blizu… Jedne osobe imaju gotovo sve, druge ništa, a životi im prolaze jedni pored drugih. Ponekad su udaljeni hiljadama kilometara, a opet su povezani na jedan ili drugi način. Ponekad ih i najmanje moguća veza dovodi u nesvakidašnje, smrtonosne situacije.

U ovom filmu pratimo, gotovo simultano, četiri priče; američki par na putovanju kroz Maroko, njihovo dvoje djece i meksičku dadilju, marokansku porodicu i na kraju, gluhonijemu japansku tinejdžerku i njenog oca. Koliko god to zvučalo nemoguće, sve četiri priče su povezane i utiču jedna na drugu. Vjerujem da će većinu ljudi posebno pogoditi sudbina marokanske porodice (koja je i izvukla najdeblji kraj), koja nepromišljenom igrom dvojice dječaka, dolazi u najgoru moguću situaciju.

Kao Bosanac i Balkanac, mogao sam relatirati na način slavljenja meksičke svadbe, koja me je prosto podsjetila na proslave naših romskih sugrađana. No, ono što me je još više iznenadilo, je nepromišljenost dadiljinog nećaka (Meksikanca), koji odlučuje da autom preveze svoju tetku i dvoje američke djece u pijanom stanju – preko meksičko-američke granice! Sa mnom i dragom je film gledala i njena danska kolegica s posla, koja je mislila da je to sasvim nerealno prikazana situacija, znači nije joj bila vjerodostojna. Nas dvoje smo joj brzo objasnili kako taj mentalitet itekako živi i na dragom nam Balkanskom poluotoku i da je pojedinac na našim prostorima svakodnevno spreman rizikovati mnogo više nego što to čini jedan prosječan Danac. Znači, u kratko, ono što mnogi Meksikanac (ili Bosanac) gotovo svakodnevno čini, jednoj Dankinji je to bilo zaista nemoguće zamisliti. Sama ova situacija je opravdala postojanje ovog filma i nastojanje istog da potakne, makar malo, gledaoca na razmišljanje. To se svakako desilo u našem slučaju.

Ovaj film također kritikuje pojednostavljenu crno-bijelu sliku savremenog (zapadnog) društva na pitanja kao što su siromaštvo i prosperitet, demokratija, terorizam i “borba” protiv istog. Režiser želi prikazati da svaki čovjek na ovoj planeti ima lice, život i sudbinu – čak i u onim situacijama kada mislimo da nemamo ništa zajedničko s određenom grupom ljudi. Babel se u suštini radi o ljudima i njihovim sudbinama i želi nam pokazati da svačija sudbina, svaki život ima istu vrijednost, ali ne i isti tretman.

Može se reći da, osim političke strane, ovaj film obrađuje također teme kao što su problemi mladih u savremenom društvu (japanska priča) i problemi porodica trećeg svijeta, koje u želji za opstankom nemaju previše vremena da se brinu o npr. odgajanju djece i obrazovanju. Babel je zaista jedan svestran film koji baca makar malo svijetla na mnoge aspekte života današnjeg svijeta.

Obavezno pogledati uz napomenu da će ovaj film posebno ostaviti dubok trag na one koji imaju ili očekuju dijete.

4 zvjezdice od 5 mogućih.