Jučer sam dobio veliku želju da probam jednu voćnu poslasticu koju nisam jeo godinama. Kada sam bio mali, moja nena mi je pravila to slatko vrlo često. I, eto, jučer mi se nešto prohtijelo, valjda što sam godinama daleko od Bosanske Posavine, gdje se to slatko jelo pravi često, a kako i ne bi, kada u tom kraju uspijeva šljiva kao rijetko drugdje. Riječ je o šljivopiti.

Evo i recepta za šljivopitu, koji je prilično jednostavan.

• 750 g šljiva
• 4 kaš. smeđeg šećera (farin)
• 4 kaš. pšeničnog griza (ili mekog brašna)
• malo izrendanog đumbira
• malo cimeta
• malo vanilije

Prvo trebamo očistiti šljive od koštica i prepoloviti ih ravnomjerno. Onda ih složimo u tepsiju. Po šljivama raspodijelimo đumbir, smeđi šećer, griz, cimet i vaniliju. (Moje šljive su bile prilično kisele, pa se moglo staviti još malo više šećera.) U zagrijanu peć na 200 stepeni pečemo 40-50 minuta dok se šećer ne istopi i griz utone u sok od šljive. To kod mene izgleda ovako, a dodao sam i malo mlijeka pri samom kraju i ponovo vratio u peć.

Šljivopitu je potrebno rashladiti prije posluživanja. Na kraju sam stavio malo pavlake (ja to od malih nogu zovem kajmak) i na tanjiru izgleda kao prvoklasna poslastica. Ovdje u Danskoj nemamo bosanske, sočne šljive, pa mi je rezultat bio kiselkasto-sladak, ali i vrlo zanimljiv i ukusan.