Počeo sam čitati Karađoza Zlatka Lukića i moram priznati da mi je za sada ovaj roman (o historiji Banjaluke ispričana kroz porodicu glumaca, karađoza) odličan. Prepun je starih izreka (poput "Jebeš čovjeka bez rakije i Bosanca bez čakije") i zanimljivih rečenica, pasusa.

– Jebi ga, babo! Ti hoćeš uvijek da budeš mlad. Ne možeš sa pedeset i pet godina igrati Safikadinog dilbera! Budi jednom i ti imam, ili uzmi ulogu kadije. Daj meni ulogu mladog Pavlovića… Da ja malo igram sa svojom Hasibom.
– He, he… šta ja tu mogu? Hercegovke izgleda više vole starije muškarce, pa makar oni bili i glumci… – zezao ga je Huso.