Nedavno sam pročitao jednu objavu na Redditu u kojoj jedan korisnik spominje kako se balkanski mentalitet razlikuje od drugih po tome što olako omalovažavamo i spuštamo druge, pogotovo one koji imaju ili žele postići uspjeh. Uspjeh se ne podnosti i obično idu komentari a la "Ma 'ta će on", "E, jes' umislio", "Vidi ga što skače, umislio on mi neki sportaš..."

Moj odgovor na ovo glasi:

To je sasvim normalizirana pojava na Balkanu. Sa sociološkog stajališta, to se može objasniti da to posebno važi za manja društva, zajednice i države.

Npr. u Danskoj čak imaju i izraz za to: "Jantelov" (Janteov zakon). To je opisano u jednom romanu dansko-norveškog pisca Aksela Sandemosea. Jante je izmišljena kasaba u kojem se roman odvija. U njemu je postavljeno deset tačaka tog zakona. Hajde da vidimo koliko ovih tačaka važi za bosanskohercegovačko društvo.

1. Nemoj misliti da vrijediš nešto.
2. Nemoj misliti da si vrijedan kao mi.
3. Nemoj misliti da si pametniji od nas.
4. Nemoj misliti da si bolji od nas.
5. Nemoj misliti da znaš više od nas.
6. Nemoj misliti da si nešto više od nas.
7. Nemoj misliti da si sposobniji od nas.
8. Nemoj da nam se podsmijevaš.
9. Nemoj misliti da iko misli fino o tebi.
10. Nemoj misliti da nas možeš nešto naučiti.

Ja bih se mogao kladiti da se svih deset tačaka može aplicirati na naše društvo. Umjesto danskog naziva Janteov zakon, ja predlažem da za BiH bude naziv "Zakon Čekrčića".

S obzirom da smo malo društvo sa malim sredinama i s historijskim razvojem koji nas prati, imamo mentalitet koji je tipičan za male narode, a to je provincijalno i parohijsko razmišljanje. Naravno, generaliziram uveliko ovdje. Srećom, uvijek ima izuzetaka.

Srbijanski filozof Radomir Konstantinović je napisao fenomenalan traktat Filosofija palanke u kojem odlično opisuje provincijalnu svijest i tipično balkansko malograđanstvo. Nadam se da ćemo se vremenom osloboditi tih retrogradnih i zaostalih tragova provincijalizma.