Uvod
Na mom radnom stolu, i na poslu i u domu, stoji samoljepljiva cjeduljica prikačena za monitor sa četiri riječi koje me povremeno podsjete šta je ono što bi nas trebalo činiti dobrim ljudima i činiti naše živote ispravnim i moralno korektnim. Te četiri riječi potiču iz antičke Grčke, i mislim da su više nego relevantne i dan-danas, iako se savremeno društvo i civilizacija u velikoj mjeri razlikuju od drevne Atine i drugih grčkih polisa. Nekada su samo muškarci određene starosne dobi i društvenog statusa mogli odlučivati o sudbini cijelog društva, a danas imamo sreću što živimo u vremenu kada je ljudska civilizacija dostigla svoj zasad najveći stepen razvijenosti i blagostanja, uprkos svim postojećim izazovima i nedaćama koje nam još uvijek stoje na putu. Kao što mnogi s pravom pretpostavljaju, nalazimo se na pragu nove paradigme, koja bi potencijalno mogla uputiti cijelo čovječanstvo na jedan drugi stepen razvoja i u drugačiju civilizacijsku putanju od ove dosadašnje, u kojoj smo ovisili isključivo od ljudske dosjetljivosti, kreativnosti i snalažljivosti. Put od sada bi mogao biti korigovan i upravljan čak i od nekih drugih faktora koji još uvijek nisu dio ljudskog korpusa. Naravno, govorim o autonomnim mašinama, robotima, kiborzima, dronovima, digitalnoj besmrtnosti i najzad onom što će biti nova materija koja će povezivati pomenute subjekte i mnogo drugih elemenata u našem društvu - umjetna inteligencija.
U vječno mijenjajućem svijetu tehnološkog napretka, umjetna inteligencija je isplivala kao revolucionarna sila koja i dalje oblikuje i redefinira način na koji interagiramo sa svijetom oko nas. Dok stojimo na raskršću tehnoloških inovacija i etike, vrlo je interesantno istražiti vezu između savremene umjetne inteligencije i vječne mudrosti utjelovljene u starogrčkim kardinalnim vrijednostima. Ovaj članak se bavi kako se umjetna inteligencija može sagledati kroz prizmu Platonovih vrlina - mudrosti, hrabrosti, umjerenosti i pravde - i kako ovi principi mogu voditi odgovorni razvoj i implementaciju tehnologija umjetne inteligencije.
Kardinalne vrline
Četiri kardinalne vrijednosti su vrline ljudske svijesti i karaktera. Opisane su prvi put u Platonovoj knjizi "Republika", napisanoj u prvom dijelu 4. stoljeća p.n.e. U njoj se Platon zapravo bavi opisom idealne države, i u njoj spominje gore pomenute vrijednosti, koje bi, po njemu, trebale biti jedni od temelja te zamišljene države. Austrijski filozof Karl Popper je mnogo kasnije optužio Platona kao začetnikom totalitarne države jer je smatrao da svaki aspekt života treba biti podređen vlasti u jednoj tako zamišljenoj idealnoj državi. Ipak, ovaj članak se neće baviti Popperovom polemikom i kritikom, nego isključivo pomenutim Platonovim kardinalnim vrlinama i kako one mogu biti implementirane u razvoju savremenih tehnologija umjetne inteligencije koje već sada počinju imati utjecaja i efekta na društvo u kojem živimo.
Interesantno je da su stoici u antičkoj Grčkoj objeručke prihvatili ove vrline kao integralni dio njihove filozofije, tj, stoicizma. I rimski filozof Marko Tulije Ciceron ih je također rado uzdizao u svojim radovima, kao i, dosta kasnije, Toma Akvinski, jedan od najutjecajnijih srednjovjekovnih fratara dominikanskog reda i mislilaca Katoličke Crkve. S obzirom da se u ovom tekstu spominje i crkva, bitno je naglasiti da sami izraz kardinalne vrline nema nikakve religijske ili vjerske konotacije, te treba imati u vidu da riječ potiče od latinske riječi cardos, što znači šarke ili spojnice. U tom smislu kardinalne vrijednosti ili vrline se smatraju krucijalnim i spajajućim elementima za dobar, vrijedan i smislen ljudski život. Uz to, treba napomenuti da je Crkva ove antičke vrline nadogradila sa dodatnim teološkim vrijednostima vjera, nada i milosrđe, koje zajedno sačinjavaju kršćanskih sedam nebeskih vrlina kao antiteza sedam smrtnih grijeha: oholost, pohlepa, požuda, zavist, proždrljivost, gnijev i lijenost. Ja sam se odlučio da se pozabavim s izvornim antičkim ljudskim vrijednostima jer smatram da direktno mogu biti aplicirane i upoređene sa savremenom tehnologijom umjetne inteligencije, koja je uspostavljena u potpunosti na osnovi razumijevanja i temelja ljudskog intelektualnog kapaciteta, razuma i rasuđivanja.
Mudrost
Platonova koncepcija Mudrosti, prve od ovih vrlina, duboko odjekuje u intelektu koji pokreće razvoj umjetne inteligencije. Mudrost podrazumijeva pronicljivo shvatanje stvari i sposobnost donošenja odluka na osnovu dobre upućenosti. U kontekstu umjetne inteligencije, mudrost se ogleda u algoritmima i modelima mašinskog učenja koji omogućavaju sistemu da uči iz podataka i donosi autonomne odluke. Izazov leži u tome da se osigura da postojeći i budući sistemi budu sposobni prepoznati etičke dileme i donositi odluke koje se slažu s moralnim principima našeg svijeta, slično ljudskoj sposobnosti razlikovanja ispravnog od pogrešnog. Neupitna je već sada sposobnost stvaranja postojećih sistema umjetne inteligencije. Pojedini algoritmi, koji su pristupačni već sada širim masama ljudi, sposobni su da stvaraju vizuelne prikaze koji su po stvarnosti i estetici vrlo blizu ili skroz identični autentičnim “prirodnim” slikama, fotografijama. S drugim riječima, umjetna inteligencija je sposobna simulirati stvaralačke sposobnosti ljudi i na vrlo kreativan način prikazati scene, bilo da se radi o vrlo realističnim, apstraktnim ili na drugi način kreativnim tekstualno-vizuelnim djelima.
Fig. 1. Jedna slika prikazuje zalazak sunca u Montani, a druga u sjevernoj Evropi. Jedna je napravljena fotoaparatom, a druga stvorena algoritmom umjetne inteligencije.
Na gore prikazanom primjeru (figura 1) nekim čitateljima može biti izazov razaznati koja od prikazanih slika je stvorena pomoću algoritma umjetne inteligencije, a koja je uzeta sa mobitel kamerom. Za one koji su možda u nedoumici, “prava” fotografija prikazana na slici je ona na lijevoj strani, i radi se o zalasku sunca koji se doista dogodio u Danskoj jednog kasnog poslijepodneva u avgustu 2023. godine. Desna strana slike je napravljena pomoću Playground AI, koji je jedan u nizu digitalnih kreatora slike umjetne inteligencije koji su dostupni putem interneta.
Doskora je važilo mišljenje da kompjuteri i umjetna inteligencija neće moći dostići nivo ljudske inteligencije prije 2050. godine. Međutim, mnogi smatraju da smo na samom pragu kada će umjetna inteligencija preći na tzv. sljedeći stepen: umjetna opšta inteligencija (Artificial General Intelligence). Jedan od njih je i Geoffrey Hinton, jedan od pionira i vodećih stručnjaka na ovom polju. On je također u više navrata upozoravao na potencijalne opasnosti koje nosi tehnologija umjetne inteligencije.
Jedna od glavnih karakteristika ljudske vrste je sposobnost napredne saradnje. Upravo saradnja je doprinijela da homo sapiens postane vladar planete Zemlje, te da konstantno poboljšava stepen svoje civilizacije. Zamislite kada bi napredna umjetna inteligencija dobila dozvolu da konstantno i akcelerirajućom brzinom usavršava svoje sposobnosti saradnje između sebe, bilo da se radi o kompjuterima, robotima i sl. Moglo bi to biti vrlo opasan scenario za ljudsku vrstu, pogotovo ako umjetna inteligencija odluči da se ponaša hegemonistički i egoistično kao ljudi kroz svoju historiju. Ne treba zaboraviti da inovativnost i kreativnost nerijetko bude poticana i unapređivana upravo kroz saradnju više pojedinaca i skupina.
Hrabrost
Hrabrost je druga antička kardinalna vrijednost koja ima direktnu primjenu u razvoju umjetne inteligencije. Hrabrost, kako ju je opisivao Platon, uključuje stajanje iza onoga što je ispravno uprkos poteškoćama koje čovjek susreće na svome životnom putu. Znači, kada vidimo da se neka osoba zlostavlja na ulici, naša moralna odgovornost nam nalaže da toj osobi pomognemo ukoliko smo u mogućnosti. U kontekstu umjetne inteligencije, hrabrost znači donošenje etičkih odluka i izbora, čak i kad se suočavamo s teškim izazovima. Sistemi umjetne inteligencije, koji su opremljeni velikom količinom prikupljenih digitalnih podataka, moraju biti programirani da donose moralno ispravne odluke, bez obzira na izazove s kojima se suočavaju.
Hrabrost trebaju prvenstveno pokazati korporacije i organizacije koje se bave razvijanjem dotičnih tehnologija. To pogotovo važi u ovim trenucima kada se umjetna inteligencija još uvijek može okarakterisati kao visoka tehnologija u povoju. Potrebno je pokazati izuzetnu hrabrost prilikom donošenja pravila pod kojim umjetna inteligencija treba da operira. Da li je ta kontrola uopšte moguća, barem kada je riječ o dužem vremenskom periodu? Uvjeren sam da će se čovjek tom prilikom naći u vrlo teškoj dilemi, baš kao što je to bio slučaj sa bacanjem prve atomske bombe ili kada se npr. Mahatma Gandi našao u moralnoj dilemi kada su mu Britanci ponudili izlazak iz zatvora, a da zauzvrat prestane zagovarati indijsku neovisnost. On je to odbio jer je smatrao da borba za neovisnost njegove domovine ne smije ni na koji način biti kompromitovana. Da li ćemo imati nekoga od pojedinaca koji će u trenutku od velike važnosti imati hrabrosti i snage da donose odluke koje će biti u službi cijelog čovječanstva ili manje grupe ljudi? Historija će nam jednog dana u vrlo bliskoj budućnosti odgovoriti na to pitanje. Takve odluke su, po pitanju umjetne inteligencije, vjerovatno već trebale biti donijete.
Fig. 2. Kako umjetna inteligencija vidi sebe u skorijoj budućnosti.
Kada je Playground AI upitan da dadne svoje viđenje kako bi umjetna inteligencija mogla izgledati u dogledno vrijeme, dati su konzistentni prikazi mehaničkih robota zoološkog izgleda, koji su dosta podsjećali na neke od čudovišta poznatih i popularnih dječijih animiranih filmova novije proizvodnje. Naravno, mora se naglasiti da mogući rezultati istog upita mogu odstupati od ovog prikazanog viđenja u većoj i manjoj mjeri.
Ljudi moraju pokazati veliki stepen hrabrosti u procesu stvaranja sve naprednije umjetne inteligencije, upravo kako bi osigurali opstojnost čovječanstva i daljni civilizacijski napredak, jer mnogo etičkih zamki i tehnoloških prepreka stoji pred nama u godinama koje dolaze.
Umjerenost
Umjerenost je treća vrlina koja ima veliku važnost u kontekstu umjetne inteligencije. Platon je isticao umjerenost kao bitan izraz samokontrole i uravnoteženosti. U slučaju tehnologija umjetne inteligencije, umjerenost se ogleda u ravnoteži između tehnološkog napretka i ljudskog blagostanja. Razvoj aplikacija umjetne inteligencije zahtijeva umjerenost kako bi se izbjegle situacije koje mogu narušiti privatnost pojedinca ili njegovu autonomiju. Umjerenost pomaže osigurati da tehnologija umjetne inteligencije bude alat koji poboljšava ljudske živote, a da ne preuzima nadzor nad njima i da vrši hegemoniju.
Ovo je ujedno bitna stavka u javnom pismu mnogih prominentih ličnosti iz svijeta modernih tehnologija, nauke i velikih kompanija, koji su početkom 2023. godine izrazili veliku zabrinutost za mogućnost da umjetna inteligencija postane realna opasnost za egzistenciju čovječanstva. Među potpisnicima otvorenog pisma je Sam Altman, generalni direktor OpenAI-a, kompanije iza alata umjetne inteligencije kao što su ChatGPT i DALL-E, ali i neki od prominentnih akademika, kao i istraživači i zaposlenici velikih IT kompanija.
Fig. 3. Portret Tome Akvinskog u potpunosti kreiran putem algoritma umjetne inteligencije Playground AI, alata koji stvara slike na osnovu tekstualnog unosa od strane korisnika, u ovom slučaju autora ovog teksta.
Da li ćemo uspjeti uspostaviti ravnotežu i harmoniju među čovječanstvom i umjetnom inteligencijom ostaje da se vidi, ali od toga će uveliko i značiti da li će ljudski rod nastaviti svoje višemilenijsko postojanje, te da li ćemo uspjeti ubrzati dosadašnji tok našeg civilizacijskog razvoja.
Pravda
Pravda, kao četvrta vrlina, ima izuzetno važnu ulogu u kontekstu umjetne inteligencije. Pravda se temelji na poštenju i ravnoteži u distribuciji resursa i koristi. Sistemi umjetne inteligencije moraju osigurati pravednost u svojim odlukama i djelovanjima, te izbjegavati pristranost i diskriminaciju. Ovo postaje posebno važno kad je riječ o algoritmima koji utječu na zapošljavanje, financijske odluke ili druge aspekte društva. Uvijek je postojala tehnološka panika kada se pojavi remetilačka tehnologija ili inovacija. Tako su se mnogi plašili da će ljudi ostati bez posla kada su se pojavile parne mašine, telegraf, radio, automobil, televizija i internet. Međutim, zaboravlja se da nova tehnologija, iako ukida mnoga tehnološki neodrživa radna mjesta, ona stvara nove mogućnosti i mnogo novih radnih mjesta. S dolaskom interneta i tehnološke revolucije smatralo se da će se papir u potpunosti prestati koristiti. Istina je da nikada više nismo proizvodili i koristili printane dokumente. Isto tako, umjetna inteligencija mora imati ugrađen etički kod, koji će uvijek u svojim algoritmima biti svjestan pravednosti i koji će biti u službi čovječanstva a ne suprotno. Opet, pitanje je da li smo kao civilizacija sposobni stvoriti umjetnu inteligenciju koja će biti vođena moralnim kompasom kakvim ga ljudi poznaju i prihvataju ili će njegov razvoj ići u nekom drugom pravcu. Također, pravda u ovom slučaju treba pripasti isključivo čovječanstvu, i ukoliko u neko dogledno vrijeme ona bude uključivala pravdu (i pravo) za neljudska stvorenja koja posjeduju umjetnu inteligenciju, to bi vrlo lako moglo značiti, koliko god to zvučalo paradoksalno ili dvolično, i početak kraja čovječanstva u formi i duhu kojeg poznajemo.
Filmska umjetnost (i industrija) se bave ovim pitanjem već decenijama, a neka od djela su Kubrickova 2001: Odiseja u svemiru (1968), Spielbergovi Umjetna inteligencija (2001) i Specijalni izvještaj (2002). U Terminatoru (1984) Arnold Schwarzenegger igra ulogu robota T-800 kojeg je umjetna inteligencija, Skynet, stvorila i poslala 2029. nazad u prošlost s ciljem da eliminiše majku Johna Connora prije njegovog rođenja. On je lider otpora protiv terora umjetne inteligencije, koja je preuzela svijet od čovječanstva, i roboti vide u njemu glavnu prepreku potpune dominacije nad ljudima. U prvom filmu T-800 je hladnokrvna ubilačka mašina, koja nema osjećanja i čini sve kako bi ispunila zadatak koji joj je postavljen. Tu mašinu je stvorila umjetna inteligencija koja želi u potpunosti uništiti ljudski rod.
U drugom filmu Terminator 2: Sudnji dan (1991), sada doživljavamo T-800 model robota, koji ima potpuno suprotnu ulogu od onog iz prvog filma - uloga Schwarzeneggera sada ima zadaću da zaštiti mladog Johna Connora od robota novog modela T-1000, koji ima sposobnost promijeniti svoj oblik, sve s ciljem da eliminiše budućeg vođu čovječanstva u borbi protiv robota i umjetne inteligencije. Ovaj prototip je u najmanju ruku isto hladnokrvna mašina čudovište kao i njegova preteča, T-800 iz prvog filma. Šta se dogodilo sa T-800 u međuvremenu? Zašto se odjednom mašina, koja je stvorena od strane umjetne inteligencije, bori na strani ljudi protiv robota? Zato što je reprogramirana od strane ljudi i poslana nazad u prošlost kako bi zaštitio njihovog budućeg vođu i cijelo čovječanstvo od uništenja. Drugim riječima, ta hladna metalna mašina je “postala” čovjek sa emocijama i osjećanjima, sposobna da razumije egzistencijalna iskušenja pred kojima se nalazi cjelokupni ljudski rod. Preuređeni model T-800 to može jer su ga ljudi reprogramirali i učinili dosta humanijim stvorenjem od njegovog prvobitnog stanja.
Fig. 4. Ilustracija napravljena pomoću algoritama umjetne inteligencije (Playground AI). Viđenje robota T-800 i uloge istog koju glumi Arnold Schwarzenegger u filmovima Terminatora.
Na isti način trebamo i mi, ljudi i čovječanstvo iz stvarnosti, biti svjesni kakve izazove nose sa sobom tehnologije koje rade na polju umjetne inteligencije. Hoće li te tehnologije imati dovoljno napredne i inteligentne mehanizme kontrole ili ćemo u potpunosti u nekom trenutku izgubiti dominaciju nad umjetnom inteligencijom? Hoće li ona postati u potpunosti autonomna i suverena, kao što je to bio slučaj sa Skynetom u gore pomenutom filmskom serijalu? Upravo ovaj drugi scenario je razlog zabrinutosti mnogih stručnjaka iz ove oblasti i koliko god mi bili optimisti po pitanju dobrobiti za čovječanstvo koje nam umjetna inteligencija može donijeti, također treba ovoj problematici pristupiti izrazito pažljivo i mudro, baš kako bi to Platon, stari stoici ili Toma Akvinski vjerovatno priželjkivali.
Nedvojbeno je da umjetna inteligencija donosi vrlo vjerovatno revolucionarne inovacije koje će u velikoj mjeri promijeniti svijet biznisa, dinamiku globalnog radnog tržišta, ali i način na koji funkcionišu obrazovni, zdravstveni i drugi sistemi u društvu.
Zaključak
Kažu da je otac algebre, Al-Khwarizmi, kada je upitan koja je vrijednost ljudskog bića, odgovorio: "Ako je moralan i pošten, njegova vrijednost je 1. Ako je bistar, dodat ćemo mu jednu nulu, znači 10. Ako je uz to bogat, dodat ćemo još jednu nulu, dakle 100. Ako je plemenit, dobit će još jednu nulu, znači 1000. Ali, ako izgubi vrijednost morala, onu jedinicu, ostat će samo nule, koje ništa ne vrijede." Ne samo zbog simbolične binarne vrijednosti jedinice i nule, koje čine integralni dio računarskih sistema, može se reći da ove mudre riječi pogotovo važe za umjetnu inteligenciju. Ona mora imati suštinski bolje razvijen moralni kod od njenog stvoritelja, čovjeka.
Zbog toga, povezivanje Platonovih kardinalnih vrlina s razvojem umjetne inteligencije otvara važan dijalog o etičkoj i moralnoj odgovornosti u tehnološkom napretku. Mudrost, hrabrost, umjerenost i pravda postaju temeljne smjernice za razvoj tehnologija umjetne inteligencije koje će biti korisne i blagotvorne za društvo. Ugradnja ovih vrlina u samu srž umjetne inteligencije pomaže osigurati da tehnologija ostane službenik čovjeka, a ne obrnuto. Pred nama stoji kolosalan zadatak, mnogi bi rekli gotovo nemoguć, da umjetnu inteligenciju učinimo što više ljudskom kada se radi o vrlinama, a da u što većoj mjeri ograničimo pristup onim negativnim osobinama koje nazivamo ljudskim grijesima. Međutim, može li nesavršeno biće stvoriti savršeno umjetno biće?