Eto, prođe još jedna godina, puna dešavanja, kako na svjetskoj sceni tako i u privatnoj sferi. Prošla godina je bila zanimljiva i bogata zbivanjima. Moja kćerka je po prvi put bila u Bosni, kako u mome rodnom gradu, tako i u Sarajevu i na bh. moru.

U ovoj godini smo bili i privremeno iseljeni dok se stan u kojem živimo renovirao. Bilo je to također jedno zanimljivo iskustvo. Neobičan je osjećaj kada stalno prebivalište zamijeniš privremenim. Korijeni ti popuste, sve ti se čini privremenim i nestalnim. Uostalom, na taj osjećaj su mnogi Bosanci navikli još od 1992.

Također sam po prvi put probao igrati golf, nekada igru isključivo privilegovanih. Iako nije bilo dosadno, nikada od tada nisam ponovio doživljaj. Istog vikenda sam posjetio gradski muzej u Vejleu i u rukama držao dvadesetak Rembrandtovih fantastičnih crteža!

U 2007. sam dosta vremena koristio na stilskom uređivanju i korekturi dvaju knjiga: “Na stećku moja riječ” od amidže Ešrefa Avdibegovića i “Sedam Zulfovića”, knjiga epskih pjesama od Selima Ovčine, amidže moje supruge. Posljednja je u još uvijek u završnoj pripremi. Oba projekta su bili, iako potpuno različiti, zaista zanimljivi i poučni.

I kao što sam već spomenuo, moja supruga, kćerkica i ja smo po prvi put kao trojka posjetili Bosnu. Bilo je zanimljivo, vidjeli smo plodnu Posavinu, brdovitu i planinsku centralnu Bosnu, surovu, ali lijepu i fascinantnu Hercegovinu. Kupali smo se i vozili čamcem na Savi, boravili i provodili se u Sarajevu i na kraju okupali se u Neumu. Drago mi je da je kćerkica konačno vidjela i upoznala našu familiju u Bosni.

Iako živim dvije hiljade kilometara od nje, svakodnevno pratim zbivanja u Bosni. To je moja zemlja, stalo mi je da to bude zemlja slobodnih i zadovoljnih ljudi. U martu mjesecu smo dobili presudu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju kojom je Srbija optužena za nespriječavanje genocida i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Iako ova presuda stavlja relativno težak teret na srbijanska ramena, mislim da je presuda sramna kada više svi znaju da su srbijanske regularne i paravojne jedinice aktivno sudjelovale u ratu u Bosni i Hercegovini. I sam sam bio svjedok prisutva srbijanskih trupa u mom rodnom gradu na početku rata. Očito da su velike sile opet iz nekih, njima poznatih, razloga poštedile Srbiju, a pljunule u lice svim građanima BiH bilo koje konfesije, a naročito srebreničkoj djeci, majkama i suprugama. Bojim se da presuda ipak ne ide na ruku brzom i zdravom pomirenju na zapadnom Balkanu. Mnogi imaju dojam da pravda i potpuna istina nisu došli na vidjelo.

U prošloj 2007. godini sam bio na nekoliko koncerata: u martu na koncertu odličnih Šveđana Pain Of Salvation, a u augustu i oktobru vrlo dobar Pink Floyd Project.

Krajem oktobra sam učestvovao u organizaciji otvorene kuće bosanskog udruženja mladih i studenata u Danskoj – Bonus. Iako je broj posjetilaca mogao biti veći, mislim ipak da je događaj bio uspješan. Prikazali smo Dancima Bosnu i Hercegovinu, nadam se, u nešto ljepšem svijetlu nego obično: njenu historiju, kulturu, turističke atrakcije i prirodne ljepote.

Sredinom novembra sam sudjelovao u danskim parlamentarnim izborima. Iako partija za koju sam glasao nije ušla u Vladu, imala je vise nego odlične izbore, jer su broj mandata u Parlamentu čak udvostručili!

Sredinom decembra sam prvi put otišao u kino sa kćerkicom. Htio sam da je upoznam sa čudnovatim svijetom filma, pa sam zajedno sa kćerkom odlučio da gledamo animirani film Surfs Up! Međutim, nije ništa ispalo kako sam htio. Tada sam shvatio da kino može pričekati još najmanje godinu dana. Imam osećaj da nas čeka puno zajedničkih doživljaja u budućnosti.

Za Božične praznike smo posjetili familiju moje supruge u južnoj Švedskoj, ali i Kopenhagen, tačnije slavni Tivoli u kojem je naša mala beginja uživala.

Sve u svemu, bila je ova godina bogata događajima. Želim svima dobru i sretnu 2008!