Uvod
Na mom radnom stolu, i na poslu i u domu, stoji samoljepljiva cjeduljica prikačena za monitor sa četiri riječi koje me povremeno podsjete šta je ono što bi nas trebalo činiti dobrim ljudima i činiti naše živote ispravnim i moralno korektnim. Te četiri riječi potiču iz antičke Grčke, i mislim da su više nego relevantne i dan-danas, iako se savremeno društvo i civilizacija u velikoj mjeri razlikuju od drevne Atine i drugih grčkih polisa. Nekada su samo muškarci određene starosne dobi i društvenog statusa mogli odlučivati o sudbini cijelog društva, a danas imamo sreću što živimo u vremenu kada je ljudska civilizacija dostigla svoj zasad najveći stepen razvijenosti i blagostanja, uprkos svim postojećim izazovima i nedaćama koje nam još uvijek stoje na putu. Kao što mnogi s pravom pretpostavljaju, nalazimo se na pragu nove paradigme, koja bi potencijalno mogla uputiti cijelo čovječanstvo na jedan drugi stepen razvoja i u drugačiju civilizacijsku putanju od ove dosadašnje, u kojoj smo ovisili isključivo od ljudske dosjetljivosti, kreativnosti i snalažljivosti. Put od sada bi mogao biti korigovan i upravljan čak i od nekih drugih faktora koji još uvijek nisu dio ljudskog korpusa. Naravno, govorim o autonomnim mašinama, robotima, kiborzima, dronovima, digitalnoj besmrtnosti i najzad onom što će biti nova materija koja će povezivati pomenute subjekte i mnogo drugih elemenata u našem društvu - umjetna inteligencija.
Read more…