Duboko som pogođen iznenadnom smrću dobrog prijatelja i brata po peru, Ševke Kadrića. Osim predanosti lijepoj riječi, Ševko je gajio veliku ljubav prema prirodi i bio je veliki borac za njeno očuvanje. Bio je profesor sociologije, a nakon rata živio i djelovao je u Švedskoj. Bio je vrlo produktivan pisac, posjedovao je izuzetnu elokventnost, a bio je i pasionirani slikar…

Znate već svi onaj kliše kada pitaju nekog pisca koju knjigu bi volio da je napisao? Taj osjećaj sam imao nedavno kada sam pročitao prvo poglavlje Murakamijevog romana “Norveška šuma”. Sjećam se dobro, pržilo me majorkansko sunce (dobro, vjerovatno sam ležao pod suncobranom), pročitao sam taj uvod u roman, spustio knjigu i pomislio: “Wow, kako je ovo čovjek dobro napisao!” Ako iko zna čitatelju dočarati situaciju ili ljudska osjećanja, onda je to svakako Haruki Murakami. A da ne pričam o osjećaju melanholije, tom stanju koje mi je nekako najbliže, barem kada se radi o umjetnosti. Ovo je jedna od onih knjiga za koju se nadate da nikada neće završiti.

Nije velika tajna da je iznimno teško pronaći radove poznatog i priznatog pisca Isaaca Bashevis Singera, koji je pisao na svome maternjem jidišu. Međutim, jučer je se desio zbir događaja koji su eventualno rezultat onoga što ponekad nazivamo sudbinom.

Prošla je 2011. godina i ponovo je došlo vrijeme da napišem koju riječ o svim knjigama koje sam pročitao prošle godine. Ovo je deveti put da registrujem knjige koje pročitam tokom jedne godine. Evo liste:

Knjiga “Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenog rata” je nezaobilazno štivo koje će uvesti čitatelja u politička dešavanja na Balkanu u posljednjih dvadesetak godina, ali i otkriti razloge konflikta, pa čak i ponuditi rješenje bosanskog Gordijevog čvora.

Otkako znam za sebe volim učiti, upijati nova znanja. Sjećam se da sam sa sedam-osam godina gutao informacije iz dječije enciklopedije “1000 zašto, 1000 zato” i da sam je gotovo cijelu pročitao. Znanje je nešto što je zasigurno veliki dio moga bića i identiteta.