Svjesno nisam tražio nikakve informacije o ovome filmu, nego sam samo ležerno predložio Amri da ga pogledamo nakon dugo vremena. Perfect Days je režirao Wim Wenders, njemački režiser koji je također režirao naslove kao što su Der Himmel über Berlin (1987), Paris, Texas (1984) i Buena Vista Social Club (1999).
Read more…Blog: bosanski
Danas je tačno tri godine otkako mama nije sa nama. Prošlo je hiljadu i devedeset i pet dana otkako je otišla, i još uvijek je prisutna ogromna praznina u duši.
Nedostaje, nedostaje mnogo…
Krajem marta ove godine i početkom aprila sam bio u Bosni, jer za vrijeme Uskrsa imam kraći odmor. Te dane sam iskoristio da sa ocem odemo do našeg rodnog grada, Bosanskog Šamca. Jedan dan smo otišli u Brčko, a kadgod svratim u "glavni" grad Posavine, navratim i u knjižaru Knjigoljubac. U knjižari sam sreo zaposlenika, pa smo tako upali u priču. Ispostavilo se da se radi o pjesniku Almiru Zalihiću, te da je taj dan pomagao u trgovini svome sinu, koji je zapravo vlasnik knižare. I tako su dva pjesnika pričali o svemu u tih petnaestak minuta.
Read more…Ovo je tekst o mojoj mami, koja je napustila ovaj svijet 15. maja 2021. Znači, trebalo mi je preko dvije i po godine da se saberem, konačno smognem snage da napišem ovaj tekst o njoj. A nije da nisam imao želju i prije. Zapravo, samo nekoliko dana nakon njene smrti, počeo sam pisati bilješke, činjenice o njoj i male detalje, jer sam se bojao da ću ih vremenom zaboraviti. Vjerovatno sam, podsvjesno, htio na taj način da je “zadržim” duže u životu, kroz sjećanja i pominjanju nje i njenih djela. Čak sam pravio plan da napravim podcast od tri-četiri epizode sa bratom u kojem bi govorili o mami, ocu i generalno o našoj porodici od našeg djetinjstva do danas, ali bi polazna i centralna tačka bila mama, jer je upravo ona to bila u našoj familiji. Mama je uvijek znala kada neko ima rođendan ili godišnjicu, i uvijek je podsjećala oca i nas sinove kada neko ima rođendan da se sjetimo da mu čestitamo i sl.
Read more…Tata je povremeno pjevao/zviždao ovu pjesmu kada sam bio dječak, i zbog toga mi je jako draga. Slika kako otac pjevuši ovu starogradsku dok se sređuje da izađe iz stana u glavi mi je duboko, duboko usječena i budi prijatne, tople emocije. Podsjeća me na moje divno djetinjstvo, moga dobrog oca i rahmetli majku koju je uvijek neizmjerno volio.
Također se sjećam jedne rane zore. Imao sam šest-sedam godina. Vani još uvijek mrak, a ja se budim u stanu moje nane, koja je vjerovatno spremala doručak u kuhinji, a na radiju pjeva Predrag Gojković Cune ovu divnu pjesmu.