Neki dan sam posjetio oca. Bilo je to nekoliko dana prije naše posjete Elvisu povodom Isakovog rođenja. Otac je bio prilično tužan, jer 13. septembar je godišnjica braka između njega i nedavno preminule supruge, moje mame. Govorio mi je kako su na dan vjenčanja otputovali u Mikluševce, pa onda u Vukovar, u hotel "Lav", da bi završili u Vinkovcima. Otac je uvijek govorio sa velikim zadovoljstvom o tim sretnim danima. Nakon što sam mu spomenuo kako bi bilo dobro posjetiti ta mjesta ponovo, rekao mi je da su mama i on posjetili sve tri lokacije prije šest-sedam godina. Bilo mi je drago, mada znam koliko mu ta sjećanja danas donose bol u grudima, kada više nema mame.

Moja mama više nije sa nama. Napustila nas je iznenada, a mi smo ostali u nevjerici, u stanju šoka. Moja predivna mama nije više sa nama, a da vam samo kažem da je bila žena svjetlosti i susretljivosti. Jako je voljela pjesmu, ples, zabavu i druženje. Gdje god bi se pojavila, širila bi vedrinu, osmijehe i radost oko sebe.

Jesenski odmor smo iskoristili kratkim putovanjem do poljske metropole. Curice nisu bile pretjerano oduševljene jer Varšava ne rangira na visokoj poziciji kad je riječ o popularnim destinacijama, ali Amra i ja smo bili veoma zainteresovani da je istražimo.

Nismo nikada prije posjetili sjevernu (osim Pariza) i zapadnu Francusku, pa smo morali to odraditi ovo ljeto. Vidjeli smo mnoge dijelove Normandije i Bretanje, i obje regije imaju mnoštvo zanimljivih gradova i vrlo lijepu prirodu. Vrijeme nas je odlično poslužilo, sunčano sa često prisutnim povjetarcem, a temperature od 23 do 27 stepeni. Idealno, pogotovo za plažu i šetnje.

Još jednom smo posjetili njemačku obalu Baltičkog mora za uskršnji odmor. Ovaj put smo bili u Dampu i okolini, tek nekih sat vremena vožnje od danske granice. Smještaj smo pronašli u poznatom turističkom rezortu Dampu, koje je vrlo popularna destinacija mnogim Nijemcima i Skandinavcima.