Prvi broj magazina Lacuna Mag

Prije godinu dana pisao sam kako sam učestvovao u osnivanju online magazina za literaturu i kulturu LACUNA MAG.

Nakon godinu dana od pokretanja magazina, izašao je i prvi štampani broj, u kojem su predstavljena djela trideset i tri autora, te pedeset radova u vidu eseja/osvrta, poezije, priča, intervjua i fotografije.

Ideja o otvaranju jednog literarnog kutka na prostoru zapadnog Balkana, koji bi okupio pisce, kako debitante tako i one afirmisane, je kao stvorena za jedan online magazin – dostupan čitaocima širom svijeta. Vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojeg smo dobili tako dobar odaziv autora koji pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku.

Odabrani radovi, koji su čitaocima dostupni na web stranici www.lacunamag.org, objavljeni su u prvom štampanom broju magazina.

LACUNA MAG nudi moderan vid komunikacije između autora i čitalaca, tj. omogućen je pristup radovima na web stranici. Pored toga, istinski ljubitelji literature imaju mogućnost da nabave štampanu verziju magazina, koji je ukusno opremljen u formatu knjige.

Cilj magazina je pružiti priliku piscima, pjesnicima i umjetnicima da se izraze, bez obzira na njihovo iskustvo ili afirmaciju, ali i obogatiti literarnu i kulturnu scenu.

Zainteresovani mogu vidjeti prvih petnaest stranica ovdje, a naručiti knjigu po vrlo povoljnoj cijeni ovdje.

O knjizi “Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenog rata”

Knjiga “Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenog rata” je nezaobilazno štivo koje će uvesti čitatelja u politička dešavanja na Balkanu u posljednjih dvadesetak godina, ali i otkriti razloge konflikta, pa čak i ponuditi rješenje bosanskog Gordijevog čvora.

Knjigu su napisali dva vodeća bh. pisca, publicista Ivan Lovrenović i pisac Miljenko Jergović. Ovo djelo je podijeljeno u tri dijela. U eseju “Sam u Bosni” Jergović nas upoznaje sa likom i djelom Ivana Lovrenovića. On ujedno na vrlo vješt način dočarava dešavanja koja su vodila ka ratu u Bosni i Hercegovini, odnosno nakane srbijanskog predsjednika Miloševića i hrvatskog predsjednika Tuđmana da podijele Bosnu i Hercegovinu što je rezultiralo velikoj tragediji u kojoj su nastradile hiljade nevinih žrtava. “U Sarajevu i u Bosni bilo je vrijeme strepnje i straha. Postalo je izvjesno da će biti rata, ali se nije znalo ni kakvoga rata, ni tko će ga sve, i protiv koga, voditi.”[p. 22]

Drugi dio knjige je tzv. biografski intervju u kojem se, kroz otvoren razgovor, upoznajemo sa Lovrenovićevim gotovo cjelokupnim životom, sa jako mnogo detalja i trenutaka iz njegove prošlosti. Kroz Lovrenovićevu prošlost, upoznajemo i njegovu porodicu, npr. baku i djeda, te kako su oni razmišljali u svoje doba. “Bakina ‘politika’ bila je manihejski jednostavna, ona je sve djelila na naše i njihove, na nas i njih.” [p. 44]

Lovrenović je spominjao i djedova razmišljanja o načinu življenja njegovih sugrađana druge vjere: “Divio se, recimo, načinu na koji Muslimani umiju napraviti užitak s malim: akšamluk s mrvom sira, kriškom paradajza, poluokom rakije, teferič na livadi, u hladu, uz tekuću vodu..:” [p. 137]

Lovrenovićevi osvrti na osobnu prošlost daje nam suptilnu sliku nekadašnjeg života u Bosni i Hercegovini, ali i međuljudskih i međuetničkih odnosa, tako da, naravno, navodi i onu manje tolerantnu stranu, tj. kakve su se pogrde i psovke iznosile naspram Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Bilo mi je interesantno čitati o Lovrenovićevom zatvaranju za vrijeme Jugoslavije, a posebno me dojmila, pa i nasmijala, jedna anegdota u  kojoj Lovrenović spominje jednog svog cimera, Alojza, koji je bio profesionalni provalnik. Alojz je sljedeće rekao kada je vidio Lovrenovićev papir za pritvaranje: “Au, protiv naroda i države, e žao mi je, mene čeka sigurnih pet godinica, a ali s tobom se ne bih mijenjao nipošto…” [p. 80]  

Lovrenović nam također otkriva njegov ambivalentan stav prema Titu. On mu najviše zamjera što je bio privrženik lenjinističkog načina političkog mišljenja i vladanja, te da je 1971. propustio šansu da podrži reformiste i Jugoslaviju okrene prema demokratiji i Evropi. [p. 86]

Dobar dio razgovora otpada, naravno, na situaciju u Bosni i Hercegovini, a Lovrenović govori i o “muslimanskom” pitanju u Jugoslaviji, odnosno identitetu Bošnjaka. “… sve tamo od odlaska Osmanskoga Carstva i dolaska Austrije 1878. godine pa do prvih decenija komunističke Jugoslavije, te ljude se na razne načine pokušava, nekad vrlo agresivno, nekad umiljato-prijetvorno, pretopiti u nešto drugo, u nešto što oni nisu, i činjenica da to pretapanje nije uspjelo najbolje govori da su, ako ništa drugo, uvijek jako dobro znali – što nisu, kao i da su uvijek imali itekako budnu svijest o tome. Govorio sam ti već o maniji popisivanja i izjašnjavanja u ranim godinama Jugoslavije. Živo se sjećam: sjedimo u školskim klupama, možda u drugom, trećem razredu niže realne gimnazije (to je pedesetpeta, pedesetšesta), ulazi direktor s nekakvim tefterima i počinje strogo prozivanje s jednim pitanjem: što si po nacionalnosti. Svi Srbi odgovaraju tečno i snokta, Hrvati tiše i malo kao gledajući preda se, ali bez dileme. Od Muslimana samo jedan spremno odgovara: ‘Srbin’, dok svi ostali šute pa im se pitanje mora ponavljati te direktor postaje nervozan a to je opasno jer onda hoće i da zgrabi za uši i dušmanski drmusa ili da opali težak šamar po lijevom i po desnom obrazu. Moj najbolji drug i komšija i nakon trećeg pitanja šuti, a onda direktor ljutito zaključuje proceduru i upisuje “odgovor”: “Srbin, ja šta si nego Srbin!” [p. 89-90]

Glavnica knjige je njezin treći dio, Lovrenovićeva “Dvadesetjedna teza”, u kojim autor izlaže pregled svojih analiza savremene Bosne i Hercegovine. On kreće sa uvodom i kritikom uređenje dejtonske Bosne i Hercegovine, tj. on smatra da je Dayton onemogućio domaćoj političkoj strukturi da ostvari puni razvoj i osamostaljenje, te da je zemlju ostavio u vječnoj adolescenciji. On također kritikuje međunarodnu zajednicu da je svjesno napravila permanentni status quo, kako bi ona mogla da djeluje u svakom trenutku onako kako joj je po volji: “stanje neizvjesnosti i stagnacije – jedini ‘smišljeni’ plan koji međunarodna zajednica ima u vezi s Bosnom i Hercegovinom.” [p. 153]

Ivan Lovrenović onda analizira etnički i individualni identitet u BiH, srpsku i hrvatsku etnopolitiku, ali i važnu ulogu Bošnjaka kao aksiom opstojnosti Bosne i Hercegovine. Autor također analizira to balkansko prokletstvo kroz stoljeća – težnju za dominacijom nad drugima, od Turaka, preko Austrougara, srpske kraljevske Jugoslavije, Pavelićeve NDH, pa do komunističke Jugoslavije u kojoj je dominirao srpski kulturni unitarizam. On naravno završava tezu sa današnjim stanjem u Bosni i Hercegovini: u Republici Srpskoj imamo nacionalnu dominaciju Srba nad Bošnjacima i Hrvatima, a u Federaciji BiH na razini entiteta dominaciju Bošnjaka i Hrvata nad Srbima, Bošnjaka nad Hrvatima, te u pojedinim kantonima dominaciju većinske nacije nad manjinskom. [p. 174]

U sljedećih nekoliko teza Lovrenović majstorski analizira neke od važnijih bosanskih boljki, a to je strah (kao osnovni refleks, koji upravlja političkim odnosima između tri etničke zajednice u BiH) te tri kulturna nacionalizma – gdje je srpski nacionalizam, po pretenzijama nenadmašiv, uvijek negirao jezike, identitete i literaturu susjednih naroda; gdje je hrvatski uvijek osjećao mitsku ugroženost od srpske kulture, ali i vodio politiku asimilacije i nepriznavanja zasebnosti prema Bošnjacima, te modernog bošnjačkog nacionalizma koji ima sve tipske pojave nacionalizma i ekskluzivizma.

Ma kako crna i distopijska slika Lovrneovićeve Bosne i Hercegovine nam bila, on u svojim tezama i analizama daje i odgovor, pa i rješenja bosanskog etničko-političkog mrcvarenja, a to je da narodi Bosne i Hercegovine trebaju prvo imati osjećaj samokritičnosti, odbaciti strah od kompromisa, te prihvatiti druge identitete onakvim kakvi jesu.

Lovrenović knjigu završava svojim esejističkim portretima Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Ovo je knjiga koja je od historijske važnosti za shvatanje prošlosti i sadašnjosti države Bosne i Hercegovine, te identiteta njenih naroda.

Predavanje u Vejleu

U organizaciji bh. kulturnog društva Naš svijet u Vejleu, Danska, održaću predavanje “Druženje uz knjigu i pjesmu”. Govoriću o tek okončanom Sajmu knjige u Sarajevu, o piscima dijaspore, o stanju bh. književnosti i izdavaštva, a biće riječi o knjizi “Sjene izgubljenog vremena”, zbirci priča koje sam objavio početkom maja 2011. godine.

Druženje će se održati u opuštenoj atmosferi, a moj brat Elvis će svirati i pjevati uz gitaru.

Program:
1. Dobrodošlica + muzika
2. O XXIII. Sajmu knjiga i učila u Sarajevu, bh. piscima iz dijaspore i novim izdanjima
3. Muzika
4. Pauza
5. Stanje u bh. literaruri i izdavaštvu
6. Muzika
7. Prezentacija knjige “Sjene izgubljenog vremena”
8. Muzika
9. Nastavak druženja uz razgovor
10. Završnica sa pjesmom

Ulaz je besplatan.

Datum: subota, 11. juni 2011. u 14.00 sati
Mjesto: Bygningen, Vejle

Promocija knjige “Sjene izgubljenog vremena”

22. aprila 2011. promocijom na 23. Međunarodnom sajmu za knjige u Sarajevu objavljena je knjiga “Sjene izgubljenog vremena”, zbirka priča autora Fahrudina Dine Avdibegovića. Promotor je Ibrahim Osmanbašić, a prisutni su bili Dragan Marjanović i Ševko Kadrić. Narator je Ermin Lagumdžija.

Knjiga “Sjene izgubljenog vremena” se sastoji od 13 priča koje se bave tematikama ljubavi, egzistencije, smrti, umjetnosti, prošlosti i identiteta. Autor je, kako je Ibrahim Osmanbašić naveo u svojoj recenziji, svjesno izlazeći iz okvira uobičajenih “bh. dijasporskih tema”, odvažno zakoračio u sferu univerzalne književne umjetnosti.

Sjene izgubljenog vremena

Od januara ove godine radilo se ozbiljno i mukotrpno na mojoj zbirci priča “Sjene izgubljenog vremena”, kako na lekturi i korekturi, tako i na adekvatnom grafičkom rješenju knjige, a evo upravo mi iz izdavačke kuće javili da je knjiga izašla iz štamparije.
Vijest je baš došla u pravo vrijeme, s obzirom da se pakujem i za dva dana letim za Sarajevo kako bih prisustvovao na 23. Međunarodnom sajmu knjige i učila u čijem programu ću imati i promociju knjige “Sjene izgubljenog vremena” 22. aprila 2011. u Dvorani Mirza Delibašić.

Iskreno, radujem se što ću vidjeti mnoge prijatelje i članove familije, porazgovarati s njima, ali i što ću imati priliku prisustvovati mnogobrojnim promocijama i sresti dosta starih i novih lica.

O detaljima u vezi knjige će biti dosta više kada se vratim nazad iz Bosne, a do tada premijerno prikazivanje izgleda knjige: