Nakon pune dvadeset i četiri godine, ponovo smo posjetili magično ostrvo u Egejskom moru - Rodos. Ovaj put sa nama je bila i naša mlađa kćerkica. Odsjeli smo u Rodos Palace hotelu u Ixiji, samo četiri kilometra južno od grada Rodos, a imali smo prekrasan pogled na Egejsko more, kao i tursko zaleđe, ali i grčko ostrvo Simi (lijeva strana).

Pogled na more iz hotela

Svako jutro bi prvo otišli na doručak u hotelski restoran, a onda prošetali do plaže. Neko bi se sunčao, a neko uživao u konstantnom povjetarcu u hladu suncobrana. S vremena na vrijeme bi se okupali u moru koji je uvijek imao ugodnu temperaturu. Naravno, ja sam bio taj, koji je uglavnom izbjegavao direktan utjecan sunca, ali prvi dan sam malo "platio cijenu" jer sam bio izložen suncu više nego obično, iako sam bio svjestan da se nisam namazao kremom protiv sunca, i da bi nas povjetarac mogao prevariti, dajući nam ugodan osjećaj na plaži. Naravno, pocrvenio sam, pa su mi leđa i ramena bila upaljena sljedećih nekoliko dana. Cure su puno bolje prošle.

Zaliv Trianta. Naš hotel se krije taman iza brda na lijevoj strani.

Drugi dan našeg boravka odlučili smo prošetati preko brda do Rodosa. Na početku nisam bio siguran da je skroz izvodljiv poduhvat, jer smo morali se popeti na obližnja brda na priličnoj visokoj temperaturi, a osim toga išli smo sa kćerkom (koja je, naravno, negodovala cijeli put), a nisam bio ni siguran da je bila pješačka staza uz put. Na vrhu brda zastali smo da uzmemo fotografije pogleda na zaliv i cijelo područje, koje je oduzimalo dah.

Selfie na vrhu brda s pogledom koji oduzima dah.

Srećom, sve je dobro prošlo, pa nakon nekih sat vremena hoda, došli smo do Rodos Akropole, antičkog kompleksa, koji je bio izgrađen u 5. stoljeću p.n.e. par kilometara južno od centra grada.

Odeon koji je imao mjesta za 800 gledatelja.

Amra i ja smo posjetili akropolu prilikom naše prve posjete ostrvu, pa je bio neobičan osjećaj biti ponovo na tom mjestu, posmatrajući ruševine Hrama Zeusa i Atine, Odeon, Stadion, Apolonov hram i Gimnaziju - sa našom kćerkicom! Doduše, kćerka je bila pomalo i ljuta na nas, jer smo je doveli na hrpu kamenja na velikoj vrućini, i nije razumijela da smo hodali svo to vrijeme da bi posjetili akropolu. Uz to, pobrinula se da se svojoj starijoj sestri požali na nas "zato što je vučemo po nekakvim ludim mjestima na ovoj vrućini".

Apolonov hram, Rodos Akropolis

Nakon kraćeg boravka na akropoli, uputili smo se prema centru grada. Odlučili smo ući kroz Kapiju Sv. Atanazija (Atanazije Aleksandrijski), i tako obreli smo se iza velikih zidina, koje su vitezi Malteškog reda počeli dizati 1309. godine na ostacima postojećeg vizantijskog zida.

Kapija Sv. Atanazija, Rodos grad.

Čim smo prošli kroz masivne i impresivne zidine, odlučili smo da sjednemo u jednom kafiću, gdje smo se osvježili limunadom i pinsom, nekom vrstom grčke pizze.

Stari grad Rodos.

Prošli smo prekrasnim uskim ulicama, užuvajući u hladu dok smo posmatrali mnogobrojne stare građevine i kuće, trgovine, restorane i barove. Prošli smo i pored Redžep-pašine džamije. Na predivnom Hipokratovom trgu cure su dobile zasluženi sladoled. Kasnije smo prošetali jednom od mnogih promenada grada, vidjeli mnoštvo jahti i brodova, da bi s autobuske stanici unajmili taksi, koji nas je vratio nazad u hotel u Ixiji.

Hipokratov trg, Rodos.

Većinu danâ smo uživali na plaži, večerama u ogromnom hotelskom restoranu (hrana je bila odlična), te večernjim šetnjama. Ja sam, doduše, uživao i u čitanju knjiga u udobnom hladu našeg apartmana, pa sam tako uspio dovršiti ogromno djelo oralne historije "Second-hand Time - The Last of Soviets" Svetlane Aleksijevič i vrlo interesantan roman "Lov na divlju ovcu" Harukija Murakamija.

Peti dan smo odlučili ponovo prošetati do Rodosa. Ovaj put smo odabrali cestu uz samu obalu, koja je vodila sve do grada. Uživali smo u pogledu na tirkizno more i predivnu plažu sve do samog Rodosa. Nerijetko smo se zaustavili kako bi uživali u prekrasnom pejzažu.

Zapadna obala između Ixije i Rodos grada.

U grad smo stigli po velikoj žegi, pa smo odlučili prošetati ulicama grada, ali ovaj put u centralnoj četvrti Niohori. Naime, Amra i ja smo htjeli pronaći hotel u kojem smo boravili prije dvadeset i četiri godine. Nažalost, nismo se sjećali imena. Znao sam da smo bili na samom vrhu grada i da je hotel bio smješten vrlo blizu mora.

I hodali smo tako dosta vremena, sunce je pržilo, a kćerkino nezadovoljstvo je ponovo raslo i bivalo sve glasnije. Ulazilili smo iz jedne ulice u drugu, iz sokaka u sokak, ali nismo nikako mogli pronaći željeno mjesto. Nakon što smo posjetili sami vrh ostrva, na kojem se nalazi akvarij i hidrobiološka stanica, krenuli smo nazad prema starom gradu. Ipak, nismo odustajali, pa smo i dalje gledali okolo, zalazili u sporedne ulice, u nadi da ćemo prepoznati građevinu. Napokon, našli smo se u ulici Orfanidou i pred nama se ukazao Hotel Mercure Rhodes Alexia Hotel & Spa. Odmah smo se složili da je upravo to bio hotel u kojem smo prvi put odsjeli zajedno na našem prvom zajedničkom putovanju prije dvadeset i četiri godine! Bili smo vrlo sretni što smo je konačno pronašli, što se također moglo reći i za našu kćerku, doduše i skroz drugih razloga. Potpuno zasluženo, sjeli smo u jedan vrlo ugodan kafić, i okrijepili se kafom, sokovima i pomfritom. Vratili smo se zadovoljni i umorni ponovo taksijem u hotel.

Svaku noć na Rodosu smo istinski uživali u zalascima sunca, a ja sam se potajno obećao da ćemo ponovo nekada doći na ovo magično ostrvo, i da nećemo čekati dodatne dvadeset i četiri godine. Bilo je to odličnih sedam dana provedenih na ostrvu Rodosu.

Zalazak sunca na Rodosu.