Krajem marta ove godine i početkom aprila sam bio u Bosni, jer za vrijeme Uskrsa imam kraći odmor. Te dane sam iskoristio da sa ocem odemo do našeg rodnog grada, Bosanskog Šamca. Jedan dan smo otišli u Brčko, a kadgod svratim u "glavni" grad Posavine, navratim i u knjižaru Knjigoljubac. U knjižari sam sreo zaposlenika, pa smo tako upali u priču. Ispostavilo se da se radi o pjesniku Almiru Zalihiću, te da je taj dan pomagao u trgovini svome sinu, koji je zapravo vlasnik knižare. I tako su dva pjesnika pričali o svemu u tih petnaestak minuta.

Tom prilikom sam kupio nekoliko knjiga: Danski građanski rat 2018.-2024. od Kaspara Colling Nielsena (pročitao sam je na danskom), Šta ptice znaju od Ermina Lagumdžije i Kad sam bio hodža od Damira Ovčine. Ermin Lagumdžija je čitao odlomke moje zbirke priča na Sarajevskom Sajmu Knjige sada već poodavne 2011. godine.

Na izlasku iz knjižare, Almir mi je poklonio njegovu zbirku pjesama Rječnik sumnji, jer, kako mi tada reče, "ja najviše volim razgovarati sa pjesnicima". Ujedno da spomenem da mi se svidjela njegova zbirka, u kojoj kroz svoje pjesme u velikoj mjeri obrađuje teme rata, smrti i preživljavanja. Cijenim Almirovu predanost opisivanja jednog čovjeka i njegove egzistencijalnog puta kroz život. A taj čovjek bi mogao biti bilo ko od nas.

Sad znamo da nećemo biti sami,
kud god da pođemo
pratit će nas to siktanje snijega,
zasjest će do nas na putu,
u blagovaonici, u ložnici.
Putovat će sa nama
danima i noćima kroz gradove,
oslovit će nas na maternjem jeziku
i kad više ne budemo imali
domovinu.