Ne znam ni sam šta sam očekivao od predstave Krigskonfekt u izvedbi pokretnog pozorišta Opgang2, vjerovatno zbog tematike predstave. Naime, radi se o modernoj izvedbi o tinejdžeru Samiru iz nekog malog mjesta koji se odjednom nađe u raljama užasnog rata. Najbolji prijatelj Goran postaje njegov neprijatelj, simpatiji Emini gubi se svaki trag, kao i njegovim roditeljima. Igrom prilika Samir dolazi u Dansku…

Impresioniran sam scenografijom ove predstave, jer iako se cijela izvedba dešava na sceni koja nije šira od sedam metara, pet ljudi na sceni uspijeva dočarati mnoge scene na vrlo vjerodostojan način. Ni u jednom trenutku nisam osjećao da je neka scena urađena loše ili polovično. Prije svake klučne scene glumci su imali ulogu naratora koji su publici na vrlo uvjerljiv način dočaravali atmosferu u dotičnoj sceni. U više navrata doimalo mi se kao da mi neko čita priču ili neku bajku, i to na vrlo dobar način.

Posebno sam oduševljen glumom Rasmusa Reiersena koji je “ukrao” svaku scenu u kojoj se nalazio, bilo da se radi o Samirovom drugu Goranu, anonimnom vojniku u bosanskoj šumi ili nekom od danskih radnika u azilantskom centru. Tine Grauergaard je također uradila odlično svoj posao. Elvir Ramović je bio dobar u ulozi buntovničkog tinejdžera Samira, ali mora se priznati da mu je i zadatak na sceni bio dosta lakši od ostalih dvoje glumaca koji su imali po nekoliko uloga, a pored toga bili su zaduženi za naracije. Jedina primjedba bi mogla biti Elvirova mimika na sceni, koja mi se u nekoliko navrata doimala previše iskazna, a ponekad se doimao kao da se radi o lakše retardiranoj osobi.

Tematika (rat u Bosni) me, naravno, nije iznenadila, ali je način izvedbe, tj. njena vjerodostojnost itekako zatekla i moram priznati da nisam bio ravnodušan na one scene u kojim se prikazuju silovanje, ubijena djeca i žene, te razdvajanje dvoje zaljubljenih ili porodice.

Krigskonfekt je jedna odlična predstava koja nikoga neće ostaviti ravnodušnom. Ona se ne bavi temom “ko je kriv”, nego situacijom jednog mladog života koji se odjednom nalazi sam u haotičnom svijetu i gubi svoju ljubav, svoje roditelje i prijatelje. Dancima ova predstava može pokazati psihičko stanje izbjeglica i jedan od mogućih razloga njihovog dolaska u njihovu zemlju, a Bosance podsjetiti kroz šta su oni ili nekokoga poznaju prolazili za vrijeme besmislenog rata u BiH. Očigledno je da je ova predstava uspjela probuditi mnoge skrivene osjećaje u meni i na kraju sam se osjećao iznenađenim i zatečenim.