Tokom septembra Amra i ja smo planirali da odemo na neko kratko ferije negdje u Evropi. Nakon razmatranja između Barselone i Dablina, odlučili smo se za Prag jer nam nisu odgovarala avionska vremena za druge destinacije. Zato smo se odlučili da autom odemo do češke prijestolnice.

Krenuli smo u četvrtak oko ponoći (znači, skoro petak) i nismo nigdje imali problema. Na izlazu iz Njemačke, negdje oko Drezdena, primjetili smo velike količine snijega na okolnim brdima. Malo prije češke granice, zaustavili smo se da kupimo vinjetu za češki autoput, i tada smo primjetili da je napadalo tridesetak centimetara snijega. Iako je padala kiša, putevi su, srećom, bili vrlo dobri za vožnju. U Prag smo došli malo prije 11 sati. Auto smo ostavili u Hotelu Olšanka, odnosno na parkingu ispod hotela, koji sam platio 900 CZK (35 eura) za tri dana. Naš hotel U Tří korunek nalazi se svega 500 metara od parkinga, pa nam nije bilo teško pronaći ga. Uostalom, Google Maps mi je vjerni pomoćnik već nekoliko godina prilikom svakog putovanja.

Nažalost, u hotelu su nam rekli da sobu možemo dobiti tek u 14 sati. Ostavili smo kofer, pa smo prošetali malo po četvrti Žižkov. Padala je slaba, dosadna kiša, ali nas nije omela da prošetamo prijatnim, strmim ulicama. U jednoj pekari smo kupili izvrsne kolače od maka, ali ih nismo odmah pojeli, nego smo otišli u jedan bistro u kojem smo pojeli dobru supu i popili naše prvo češko pivo – Pilsen Urquell. Danska piva nikada nisam volio jer su gorka, zbog istog razloga rijetko sam konzumirao piva, ali češka su zaista ukusna, tj. blaga, bez one tipične gorčine koja mi smeta kod piva.

U 14 sati smo se vratili do hotela, dobili našu sobu, malo se odmorili i, iako smo bili poprilično umorni od putovanja i sjedenja u autu tolike sate (nismo pravili puno pauza), ipak smo se odlučili da se zaputimo u središte grada koje je bilo udaljeno dva kilometra. Prošetali smo studentskim, ne tako uglednim dijelom grada, Žižkov i nakon pola sata se obreli u središtu Praga. Prošetali smo širokim ulicama koje su bile prepune turista, ali nas je očarala atmosfera i toplina češke prijestolnice. Arhitektura je prekrasna, gradom dominiraju zgrade u art nouveau stilu (Jugendstil), a na svakom koraku nalaze se ukusno uređene prodavnice, slastičarne (cukrarne), barovi, kafići i restorani.

Prošli smo velikom i reprezentativnom ulicom Na Příkopě i obreli se u nižem dijelu Vaclavskog trga, mjestu koje je poznato po mnogim historijskim događajima. Tu je 28. oktobra 1918. proglašena nezavisna Čehoslovačka, 16. januara 1969. student Jan Palach se zapalio u protest sovjetskoj invaziji zemlje, a krajem 1989. tu je započela mirna, baršunasta revolucija kada je srušen komunistički režim. Odatle smo se uputili prema Astronomskom satu i Tynskoj crkvi koji dominiraju starim dijelom grada. Poslije smo prošetali kroz jevrejsku četvrt Josefov i divili se kako jevrejskim sinagogama i zgradama, tako i svim drugim građevinama u ovom predjelu grada. Izmoreni, vratili smo se u Žižkov. Samo par stotina metara od našeg hotela nalazi se bosanska ćevabdžinica Bosna Grill. Nismo mogli a da je ne posjetimo, pa smo tu pojeli ćevape i suđukice koje su bile vrlo dobre, a lepina je bila ukusna i fino zalivena. Jedino je servis mogao biti na većem nivou (konobar nije bio posebno pričljiv), kao i ambijent skromno uređenog lokala. Siti i preumorni otišli smo u hotel.

Sljedeći dan smo metrom došli do centra grada. Prošetali smo laganim tempom do legendarnog Karlovog mosta. Nakon obaveznog fotografisanja i gurkanja sa hiljadama drugim turista, prešli smo na drugu stranu rijeke Vltave. S obzirom da smo bili poprilično umorni i da smo osjećali velike bolove u nogama, pronašli smo jednu ukusno uređenu slastičarnicu nedaleko od crkve sv. Nikole gdje smo pojeli ukusne kolače i zeleni čaj. Htjeli smo se provozati žičarom do Petrinovog tornja, koji neodoljivo podsjeća na Eiffelov toranj u Parizu, ali nažalost uspinjača nije radila taj dan, pa smo se uputili prema Praškom dvorcu koji se nalazi izdignut nad gradom. U njemu su bili smješteni kraljevi, kneževi, kao i predsjednici nekadašnje Čehoslovačke i savremene Češke Republike. Sa dvorca se ima predivan pogled na cijeli Prag i svako treba posjetiti tu lokaciju kada se nađe u Pragu kako zbog historijskog značaja tako i zbog prekrasne panorame.

Prošetali smo kroz baštu dvorca i polako se spustili u donji dio grada, nedaleko od Karlovog mosta. Odatle smo se uputili u stari, židovski, dio grada. Pronašli smo vrlo cijenjeni restoran Kolkovna. Sišli smo u podrum lokala i sjeli u zadnji dio restorana. Ambijent je bio odličan, sve je bilo u toplom, rustičnom stilu. Amra je naručila teleće bifteke u kremi, a ja gulaš sa divljači i kojekakvim divljim začinima. Naravno, tu je bilo i odlično češko pivo. Sve je bilo na visokom nivou, kako usluga, tako i hrana i ambijent. A da ne govorim da ni cijene nisu bile pretjerano visoke. Nedaleko od Astronomskog sata pronašli smo prodavnicu igračaka u kojoj smo kupili nekoliko poklona za kćerkicu: lutkovni teatar i maskenbalsku odjeću. Nešto kasnije sam u jednoj muzičkoj prodavnici kupio crtani film Surf’s Up, tako da poklona za našu pahuljicu nije nedostajalo. Mrtvi umorni, vratili smo se u hotel.

Treći dan u Pragu smo odlučili iskoristiti laganom šetnjom po gradu, pa smo metrom došli na vrh Vaclavskog trga. Kupili smo karte i ušli u Nacionalni muzej u kojem smo proveli jedan sat jer nismo imali snage za veću hodnju. Čak smo razmišljali da odemo i u kino, tako smo bili umorni! Kako smo bili umorni i gladni, ušli smo u jedan italijanski restoran preko puta spomenutog šoping centra i pojeli odlične pizze. Šetali smo starim gradom ostatkom dana, a predvečer smo pronašli slastičarnu Au Gourmand i pojeli odlične, svježe kolače. Iako pomalo skup, vrijedi posjetiti slastičarnu i probati njihove slatke specijalitete.

Sljedeće smo jutro izašli iz hotela, prošetali do našeg automobila i krenuli prema sjeveru kroz grad. Amra i ja smo se složili da malo koji svjetski grad može parirati Pragu po ljepoti, ambijentu i ugođaju. U njega se definitivno ponovo vraćamo čim nam se ukaže prilika.

Nakon dva sata vožnje stižemo u Drezden i parkiramo se na jednom parkiralištu tek nekoliko stotina metara od starog jezgra grada. Zaprepašteni smo ljepotom građevina, prvenstveno crkve Frauenkirchen, dvorca Zwinger i okolnih građevina. Posebno dvorac Zwinger ostavlja veliki utisak na nas sa svojim baroknim stilom, prelijepom baštom i raskošnim dekoracijama. Zwinger je izgradio saksonski knez August Jaki, a u njemu se danas nalazi galerija slika starih majstora, porcelanski muzej i zbirka oružja. Nakon višesatnog obilaska trga htjeli smo nešto pojesti prije nego se uputimo prema Danskoj. Pronašli smo jedan restoran u kojem prodaju antičke stvari. Sve što se vidi u njemu, može se kupiti, čak i stolice na kojim se sjedi. Na zidovima vise stare slike, u vitrinama su izložene figure, statue, lupe i drugi antikviteti. Zaista originalan koncept! Čudi me da nije više rasprostranjena ideja. Nama je bila zapala za oko jedna slika mrtve prirode, ali je ipak nismo kupili.

Zadovoljni i siti, napustili smo Dresden i uputili se kući u Dansku. Bila su to odlična četiri dana, prepuna kulture, arhitekture, dobre hrane i lijepih doživljaja.