Svjesno nisam tražio nikakve informacije o ovome filmu, nego sam samo ležerno predložio Amri da ga pogledamo nakon dugo vremena. Perfect Days je režirao Wim Wenders, njemački režiser koji je također režirao naslove kao što su Der Himmel über Berlin (1987), Paris, Texas (1984) i Buena Vista Social Club (1999).

IMDb je opisao radnju filma ovako: "Hirayama čisti javne toalete u Tokiju, živi svoj život u jednostavnosti i spokoju. Neki susreti ga nagone na razmišljanje o sebi." Tačno, ali ovaj film se također radi o drugim stvarima i temama kao što su usamljenost, samoća, sreća, mir, spokoj, društvo, bliskost, žaljenje itd. Ja u ovom trenutku žalim što nemamo riječi u bosanskom jeziku za uživanje u malim stvarima, jer to protagonista upravo čini tokom cijelog filma. U japanskom jeziku postoji riječ kigai (生き甲斐) koja upravo opisuje taj osjećaj pronalaženja smisla i uživanja u malim stvarima. Riječ je sačinjena od dvije riječi: iki (生き), koja znači život i kai (甲斐), vrijednost ili rezultat. Zajedno sačinjavaju ikigai odnosno razlog za postojanje.

Hirayamine krošnje drveća.

Hirayama voli usamljenički život, bez puno promjena i interakcije sa drugim ljudima. Međutim, on nije usamljen. Vodi izrazito uređen život, koji je ispunjen ritualom koji odrađuje svakim danom, počevši sa zalijevanjem njegovog cvijeća, oblačenja i odlaska na posao. Na poslu (čisti javne toalete) on susreće mnoštvo ljudi, ali rijetko ulazi u razgovor s njima. On nije govornik, ali jeste vrlo obazriv i primjećuje mnoštvo zanimljivih detalja u životu na koje većina ljudi, pogotovo onih koji žive u betonskim džunglama, ne primjećuje.

Film je ispunjem iznimno dobrim soundtrackom, pa ćemo tako imati priliku gledati vinjete klaustrofobičnog ali i izrazito fascinantnog Tokija uz zvuke House Of The Rising Sun (Animals), Perfect Day (Lou Reed), (Sittin' On) The Dock Of The Bay (Otis Redding) i Brown Eyed Girl (Van Morrison).

Jedna od vinjeta Tokija.

Hirayama posmatra krošnje drveća i tokom svoje dnevne pauze fotografiše ih svojim analognim foto aparatom. On također uživa u svome poslu iako čisti javne toalete i ljudi oko njega ne obaziru pažnju na njega. Hirayama je očigledno zadovoljan svojim jednostavnim i sređenim životom. Ipak, susreti sa mnogim ljudima u njegovom životu će ga nagnati da preispita izbore u svome životu. Da li je on istinski zadovoljan i sretan?

Naravno, teško je odgovoriti na ovo pitanje, ali je film izvrsno urađen, od režije, kinematografije do glume. Glavni glumac Koji Yakusho je dobio nagradu najboljeg glumca na Kanskom Filmskom Festivalu 2023. Dojmila me je njegova staloženost i privrženost ulozi koju je odradio. On ne izjavljuje mnogo riječi u filmu, ali dosta toga pokazuje svojom gestikulacijom, pokretima i djelima. Dovoljno je pogledati posljednji snimak filma u kojem Hirayamin dvosmislen izraz lica tako puno govori. I smije se i plače. Hirayama uistinu u tim trenucima preispituje svoj život i ikigai, odnosno rezultat njegovog dosadašnjeg života.

Perfect Days je zaista izvrstan film.

Život nije lak da nas ponese poput pera.