Prije mjesec i po smo Hana i ja bili na ljetovanju. I to prvi put bez Amre i male Dine, koja je bila i glavni razlog zašto Amra nije htjela ići na ljetovanje. :) Elem (uh, što ne volim tu riječ, Hanka i ja smo se uputili sami na putovanje koje smo lijepo naručili preko lokalne agencije Star Tour-a, sjeli na avion na Billund Aerodromu i poletjeli po prvi put ka Anadoliji.

Proveli smo sedam prekrasnih dana u resortu Pascha Bay, desetak kilometara od grada Alanye. Pascha Bay je poput gradića u kojem su smješteni stanovi, rekreacione površine, bazeni i prodavnice. Sami resort se nalazi na pješćanoj plaži na kojoj smo, doduše, bili rijetko zbog velikih valova. Međutim, ogroman bazen je bio odlična alternativa jer je u njemu bila morska, čista voda.

S obzirom da smo bili sami, uzeo sam all-inclusive paket, što znači da smo imali pored odličnog stana i ishranu (svi obroci + užine, napitci i dr.). To mi je bio veliki spas, jer smo se mogli hraniti u svako doba dana i noći, a nisam morao brinuti šta kupiti i kako napraviti. Jedino što smo morali uraditi je ponijeti našu zlatnu karticu svaki put kada bi ušli u jedan od restorana resorta i mogli smo jesti šta smo htjeli.

Znači, za tih sedam dana Hana i ja smo maksimalno uživali i u potpunosti se odmorili od danske svakodnevnice, ali da malo spomenemo i lokalno stanovništvo. Iako skoro nismo izlazili iz resorta (znači, ne mogu generalizirati Turke kao stanovništvo), ne mogu reći da su Turci izvrsni domaćini kao npr. Italijani ili Nijemci. Ovo baziram primarno na činjenici da Turci očigledno vole izvući svaku paru (a bogme i liru) iz tvog džepa. Naravno da to svaki domaćin želi, manje ili više, ali ne sviđa mi se način na koji to oni rade - isuviše cinično i hladnokrvno. Pa da mi se barem nasmije dok me pelješi bilo bi mi nekako lakše. :) Ali, dobro, ima to sigurno i sa turskom kulturom i ondašnjim mentalitetom.

Hana je skoro svaki dan išla u dječiji klub gdje je se igrala sa drugom skandinavskom djecom, kao i Bamse-om (Medvjedićem) i njegovim prijateljima. Ona je upoznala nekoliko danskih djevojčica sa kojima se svakodnevno igrala.

Svaku večer smo imali zabavu, kako za djecu tako i odrasle. Bilo je tu diskoteka za djecu, show sa klaunima, mjuzikli, predstave i koncerti za odrasle. Bilo je nemoguće neopustiti se u takvom ambijentu.

Oboje smo uživali cijelu sedmicu, a siguran sam da će Hani ostati ovo naše putovanje dugo u sjećanju.