Neki dan, dok sam bio u posjeti kod roditelja, počeli smo razgovor o svim automobilima koje smo dosad imali u Danskoj. Pokušali smo staviti na papir sva auta koje smo kupili u zadnjih petnaestak godina. Naravno, i ja sam pokušao, uz maminu svesrdnu pomoć, da napravim listu automobila koja su bila registrovana u moje ime.

Lista je postavljena u, nadam se, hronološkom redu:

• Ford Fiesta 1,0 ’95.
• Citroen ’90
• Golf II ’87
• Peugeot 405 ’88
• Toyota Corolla ’92
• Škoda Favorit ’94’
• Opel Vectra ’98
• Škoda Fabia Comfort GTI 1,9 ’04

Treba spomenuti da su Citroena, Golfa, Peugeota i Corollu djelimično ili u potpunosti finansirali moji roditelji, iako su pomenuta auta bila registrovana u moje ime. Moram priznati da se svakog automobila sjećam dobro i da me za svakog pojedinačno vežu mnoge lijepe uspomene.

Fiestica je bilo izrazito malo auto, ali ja sam sa njom prelazio skoro svakodnevno po 120 kilometara kako bih posjetio djevojku u jednom primorskom gradu na zapadnoj obali Jutlanda. Nije imala jak motor, ali se rado sjetim svih onih lijepih putovanja koje mi je dala.

Citroena nisam imao dugo vremena, ali mi je ostala u sjećanju ona komfornost i prostor koji sam imao u njemu. Imao je tako dug i prostran gepek, da sam noću slobodno mogao posmatrati zvijezde na nebu.

S Golfom sam prebacivao još veće razdaljine (200 km) kako bih posjetio djevojku. Sjećam se da sam jedno jutro krenuo kući iako je prethodnu noć bila snježna mećava koja je ostavila barem pola metra snijega na putu. Bilo je užasno teško i riskantno voziti po nepostojećem putu, ali me je Golf ipak sretno dovezao kući.

Sa Peugeotom 405 vjerovatno imam najgore iskustvo. Nije htio paliti i izgledao je prilično raštimano, tako da sam ga zamijenio u roku od nekoliko dana, dok je Toyota bila vrlo udobna za vožnju.

Dok sam još studirao, u oktobru 2002. godine kupio sam Škodu Favorit kako bih lakše prevalio 30 km i stigao na predavanja, jer mi je bilo dosadilo voziti se svako jutro autobusom, a pogotovo sam u to vrijeme zamrzio kolektivni saobraćaj, jer da bih posjetio roditelje morao sam i presjedati par puta, a da ne spominjem užasne gužve kao da se radi o Indiji a ne Danskoj! Zato sam sebi nabavio Favorita, i to special line, kako bih lakše dolazio na predavanja i posjetio roditelje koji su tada bili udaljeni 130 km. Sjećam se da sam na željezničkoj stanici u Koldingu rekao radnici na šalteru “da je ovo zadnji put da kupujem voznu kartu i da ću pod hitno kupiti auto kako bih izbjegao stravu i užas u vozovima Danskih željeznica”. Naravno, to je čista parafraza. Volio sam Škodu Favorit, jer nisam nikada imao skoro nikada nikakvih problema, a i kada je nešto bilo, sve je izgledalo poput bicikla, za razliku od Vectre na kojoj nikada nisam mogao ništa sam promijeniti, jer je u njemu bilo tako puno elektronike i kojekakve kompjuteristike da je morao uvijek proći pored automehaničara skoro za svaku sitnicu.

I nije da nisam uživao u Opelu, jesam i to od februara 2005. do sredine marta 2009. Bilo je fino voziti se u njemu, a nekoliko puta sam vozio i do Bosne, ali i Njemačke i Švedske. Ipak, koliko puta sam žalio za Škodinom jednostavnošću kada se radilo o motoru ili mijenjanju autodijelova na Vectri!

Možda nesvjesno, sljedeće auto je upravo bila Škoda Fabia, jer uvijek sam volio njen minimalizam, pouzdanost i stabilnost. Vidjećemo kako će me služiti.