Tata je povremeno pjevao/zviždao ovu pjesmu kada sam bio dječak, i zbog toga mi je jako draga. Slika kako otac pjevuši ovu starogradsku dok se sređuje da izađe iz stana u glavi mi je duboko, duboko usječena i budi prijatne, tople emocije. Podsjeća me na moje divno djetinjstvo, moga dobrog oca i rahmetli majku koju je uvijek neizmjerno volio.

Također se sjećam jedne rane zore. Imao sam šest-sedam godina. Vani još uvijek mrak, a ja se budim u stanu moje nane, koja je vjerovatno spremala doručak u kuhinji, a na radiju pjeva Predrag Gojković Cune ovu divnu pjesmu.