Tokom radne pauze (12-12.30) u kantini sjedim uvijek zajedno sa jednim Italijanom koji radi u računovodstvu. Radi se o čovjeku od četrdesetak ljeta, ali izgleda vrlo mladoliko, oduzeo bih mu barem 5-6 godina. Manjeg je rasta i debeljuckastog izgleda i dolazi iz južne Italije, sa samog “stopala”. Simpatičan mi je i često porazgovaramo o kojekakvim temama kada naletimo jedan na drugog u hodnicima firme.

I dok jedemo i diskutujemo sve od neukusne hrane u kantini pa do ruske invazije na Gruziju, brzo mi prođe tih tridesetak minuta pauze. On mi se Vrlo često se požali na život u Danskoj, odnosno način na koji funkcioniše ovo društvo. S obzirom da smo obojica stranci u daleko zemlji Danskoj i dolazimo iz južne Europe, vrlo brzo se složimo u većini konstatacija. Na primjer, obojica se slažemo da je porez u Danskoj užasno visok (najveći na svijetu) što uzrokuje i veoma visoke cijene u zemlji. Ono što njemu ne u glavu je što su cijene i porez isti na sve vrste proizvoda, tj. ne pravi se razlika između neophodne i luksuzne robe. Porez je isti na hranu kao što je na cigarete ili, recimo, zlatnu ogrlicu. Također smatra da su cijene kuća strašno precijenjene, ali ipak ne kao što su u Engleskoj, gdje je živio prije nego što je doselio u Skandinaviju.

S obzirom da je oženjen Dankinjom, nerijetko se požali i na Dance i njihov način življenja. Prije nekoliko vikenda je morao ići sa ženom, djecom i puncem na kamping jer to punac voli, a on mrzi iz dna svoje italijanske duše. Primoran je ići jer to od njega žena traži, dok je njemu glupo provoditi vrijeme na nekom kampingu, u vlažnoj šupi bez kupatila i kuhinje. Pored toga, spomenio je da ga dočekalo kišovito vrijeme i šuma prepuna blata i bara, što znači da je sigurno imao užasno loš vikend. Pošto je računovođa, rekao da je za taj doživljaj morao da plati preko 900 kruna ($180). Hehe, slažem se sa jadnikom. Za te pare bi u južnoj Europi skoro mogao boraviti cijelu sedmicu u hotelu srednje klase. Na cijelo njegovo jadovanje sam mu samo šaljivo odgovorio: “Suosjećam se sa tobom, ali što se, bolan, oženi Dankinjom? Ne bi sada morao gaziti po blatu i spavati u vlažnoj šupi prepunoj vaši i insekata da si oženio Italijanku”. Pogleda me sjetno i odmahnu rukom. Dobrog je srca Italijan, ali isuviše pripitomljen.