Jučer sam prisustvovao javnoj tribini sa filozofom i piscem Safetom Bektovićem kojeg je pozvalo udruženje bh. studenata i omladine u Danskoj BONUS. Tema susreta je bila “Problemi u međukulturnoj komunikaciji: Stereotipovi, nesporazumi i dijalog”.

Safet Bektović je otvorio tribinu primjerima različitog ponašanja i komunikacije dvaju kultura, kao npr. različito shvatanje diskrecije. Naveo je primjer da kada Arap uđe u autobus on uvijek sjedne pored druge osobe iako ima napretek slobodnih mjesta, dok će Danac uvijek izabrati slobodno mjesto što dalje od drugih putnika. Arap smatra da je pristojno sjesti pored drugog putnika, a Danac traži diskreciju, tj. odstojanje od drugih.

Govoreći o međukulturnoj komunikaciji (i manjku želje za shvatanjem) druge kulture, Bektović navodi tri vrste odnosa:

• etnocentrizam (kojim se uzvišuje sopstvena kultura)
• relativizam (kojim se izjednačavaju kulture)
• empatija (istinski pokušaj da se razumije strana kultura)

Govoreći o stereotipovima komunikacije, govorili smo ponajviše o Balkanu i njegovom shvatanju, odnosno postojećim stereotipovima. U očima zapadnjaka stereotipovi o Balkanu su: lijenost, kompleksnost, traljavost, vatrenost, neracionalnost i sl. S druge strane, Balkanci smatraju Zapad hladnim, bezosjećajnim, mjestom loše hrane itd. Balkanci gledaju na sebe i svoje podneblje kao mjesto “mirisa, ukusa i osjećanja”.

Da bi došlo do boljeg razumijevanja među kulturama, potreban je dijalog. Bektović je naveo četiri nivoa dijaloga prema Peteru Kempu, danskom filozofu pedagogije:

• nivo folklora
• nivo dijaloga (objašnjavanje, razmjena tumačenja)
• istinsko razumijevanje (komparativne studije)
• borba ljubavi (kærlighedens kamp)

Tema druge polovine druženja je bila religija. Jedna od teza je bila da Danska nije u potpunosti sekularna država, jer crkva i država nisu razdvojene. U Danskoj postoji sloboda religija, ali nema jednakosti među njima. Pored luteranske crkve, danski Ustav priznaje samo judaizam i još deset kršćanskih konfesija. Znači da druga religija po veličini u Danskoj nije priznata zakonom. Naravno da se može diskutovati tumačenje riječi “priznat” (anerkendt) i značaj toga u današnjem društvu, ali je to ipak činjenica.

Tribina se završila u 16 časova a da ipak gotovo nismo dotakli temu o komunikaciji i nesporazumima među kulturama u Danskoj, što mi je bilo jako žao. Ipak načelno sam se dogovorio sa gospodinom Bektovićem da bi trebali ponovo održati “drugi dio” tribine u skorije vrijeme.

Knjige koje su spominjane i citirane na predavanju:

• Radomir Konstantinović – Filosofija palanke
• Božidar Jezernik – Zemlja u kojoj je sve naopako
• Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji
• Peter Gundelach et al. – I hjertet af Danmark
• Uffe Østergård – Europas ansigter
• Safet Bektović – Kulturmøder og religion