Danas smo imali druženje sa bosanskim piscem Denisom Dželićem, tribinu u organizaciji Bonusa, udruženja bh. studenata i mladih u Danskoj. Denis je vrlo skroman čovjek i pisac, rođen u Banjaluci 1954. godine. Danas živi u Danskoj, u primorskom gradu Hundested na Zelandu. Do sada je objavio dvije knjige: Ptice iz fjordova i Paganski poeta.

U prvoj knjizi govori o sudbinama ljudi bh. izbjeglica koji su našli utočište u Danskoj. Paganski poeta je jedna vrsta ode ili himne prirodi koja nas okružuje. Dželića je životno iskustvo naučilo da su ljudi i civilizacija pokvareni, da su odstupili od iskonskih vrijednosti, te da su izgubili vjeru i poštovanje prema prirodi, našoj majci. Ipak, najviše je razočaran u sebe, da nije poput drugih.

Nisam ja za ljude, ne pripadam ja njima. Ja sam jedna hroma, zgurena kreatura ispunjena egoizmom koji postaje strah i strahom koji postaje egoizam. Gubim samokontrolu, strpljenje, dođe mi da vrištim.

Dok Ptice iz fjordova ukazuju na piščev konstantni nemir u tijelu i duši, o ratu i njegovim posljedicama, razlikama između bosanskog i danskog čovjeka, Paganski poeta odiše mirom i harmonijom, kao da pisac donekle prihvata svoje stanje, mjesto i ulogu.

Dželić piše osjećajnim srcem. U njegovim riječima osjeti se bol i patnja. Bol za ljubavlju, vremenom i zemljom kojih više nema. On je pjesnik koji piše u prozi.

Između diskusija o Dželićevim novelama, integraciji u stranom društvu, razlikama među generacijama, nostalgiji i odnosu prema prirodi, bilo je vremena za čitanje nekoliko njegovim pripovjetki iz obje knjige.

Druženje sa Denisom je bilo vrlo zanimljivo. Inspirativno je bilo čuti o atipičnom Bosancu, pa i građaninu u Danskoj, a vjerujem da ni posjetioci kao i sam pisac nisu ostali razočarani. Sve u svemu, uspješno literarno nedjeljno poslijepodne.

Sad u poznu jesen života zaljubio sam se. Polustarac, poludječak zaljubio sam se u nešto za što znam da nikada neću imati. Zaljubio sam se u život! Zaljubio sam se u njegove sitne čari i draži!