Pitaj me, stranče!

Pitaš me, stranče, zašto imam oko
Nepovjerljivo dok gledam ljude.
Čudiš se zašto se sklanjam
Od ljudi, a hljeb pticama divljim dajem.
Nije ti jasno čemu zbrisani
Vidici moji vode.

Pitaš se, stranče, otkud potičem
Kad me strah ovoliko obgrljuje,
Kad me najtiši zvuci metala trzaju.

Radije me pitaj, dobri stranče
Ko me učini sjenkom postojanja,
Ko mi vrati davno izumrle instinkte
I ko mi ubi vjeru u ljude, u pravdu –
u dobrotu!

Ne vjerujem u ljude i podjelu među njima.
Vjerujem u nomenklaturu vasione,
Gdje sam poput divlje ptice, sisar – biće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *