Mistika i strast

Na obali stajala je ona
Lijepa djeva, potomkinja ’Lira,
Pred njom sjaji Natura iskona,
Al’ nije veća ljepota njena
Od lica b’jelog što se sija.

Na obali stajala je ona
Nježno nagom po pijesku kroči,
Pred njom leži cijela vasiona,
Vjetar snažno puše, ona stvara oči,
Zna, bliži se jedna od tirenskih noći…

Ljupko lice miluje topli zrak
Ah! to božansko biće,
Pored nje zastao bi svak’.
U tmini s njom, i zora sviće
Iz spaljene zemlje život niče…

Posmatram je skri’nim očima
Tu ženu impozantnog stasa,
To tijelo s vatrenim grudima
Ugleda me, a ne pustih glasa,
Sakrih se, savih rep poput pâsa.

A ona mi nježno mahnu
I u trenu pospanom mi priđe,
Čudi se što naglo bahnu’
”Većeg čudaka ja neviđeh niđe”,
I poljubi me strasno, dok mi ruka niz grudi njene siđe.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *