Ovog ljeta, tokom mog boravka u Italiji, rekoh sebi da ću pročitati barem jednu knjigu, a knjiga koju ponesoh bijaše Byronov roman "Childe Harold". Kako rekoh, tako i učinih! Bilo mi je pravo zadovoljstvo čitati Byronove britke riječi na toplom napolitanskom zraku.

Lord Byron se kroz dugi niz godina borio hrabro s ovim djelom, ali je rezultat evidentan - vrhunsko djelo koje za sobom svakako ostavlja traga.

"Uzaludno sam tvrdio i zamišljao da sam povukao crtu između autora i hodočasnika; i sama želja da održim tu razliku, te razočaranje u otkriću da mi je to uzaludno, toliko su slomili moje snage pri pisanju da sam sve to zajedno odlučio napustiti - i tako učinih."

Ovo priznanje, koje je napisao u jednom pismu svom prijatelju Hobhouseu, dovoljno govori koliko mu je značio ovaj životni opus, od kojeg nikada nije odustao, ma koliko truda i vremena to od njega iziskivalo.

U prva dva pjevanja, Byron nas vodi kroz Portugal i Španiju, gdje se divi ljepoti zemlje i opisuje krvave bitke besmislenih ratova, prirodu, muškarca i ženu. Zatim preko Malte dolazi u Grčku, o kojoj je uvijek imao idealističku sliku, a potom u osmanlijske Albaniju i Tursku.

U trećem pjevanju prolazi kroz Waterloo i Njemačku, gdje se divi ljepoti doline Rajne. Potom opisuje Ženevsko jezero i Alpe, dok četvrto pjevanje u potpunosti posvjećuje Italiji i mnogim ličnostima koje je rodila, među ostalim i pjesnika Petrarcu:

"Ima u Arqui jedan grob; - u zrak
Dignute leže tu na stupovima
Laurinoga dragog kosti: svak
Ko zna mu bolne pjesme ide k njima
Genija časteć. Granu on da svima
Probudi jezik, da s tla rodnog spadne
Tuđinski jaram; na stablo što ima
Njegove gospe ime, suze skladne
Lijući, da sam sebi tako slavu dadne."

"Childe Harold" u početku liči na romantičarsko djelo, ali to svojstvo postepeno gubi i dobija satirični oblik. U romanu on ne samo da kritikuje tadašnju vanjsku politiku Engleske, nego i otvoreno ismijava mnoge prominente ličnosti tog vremena, kao i pojedine slojeve društva.

Bilo mi je zadovoljstvo čitati Byronove sočne riječi koje, poput strijele, pogađaju ciljano mjesto. Ja nemam preveliko znanje o načinu ocjenjivanja ove vrste literature, ali osjećam da je ovo djelo koje zrači oštrinom pjesnikovog pera, i koje također ima moć da promjeni, barem na tren, natjera ljudski um na razmišljanje o zaboravljenim stvarima.

Neko je napisao da je Byron bio slikar a ne pjesnik, sigurno bi slikao kao Delacroix, a da je bio kompozitor, stvarao bi poput Chopina. Moguće, ali znam da živi u ovom vremenu, da bi sigurno imao utjecaja na svakodnevnicu kao što je to imao u svoje doba.