Ove godine smo pomjerili održavanje ljetnjeg odmora na početak septembra, jer smo se dogovorili sa Edhemovićima (porodica Amrine sestre) da ćemo zajedno putovati u Španiju kako bi zajedno proveli odmor, ali i da bi pogledali barem jedan meč košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je ove godine učestvovala na Evropskom prvenstvu u francuskom Montpellieru.

Nakon što smo sletjeli poprilično kasno (23h) na aerodrom u Gironi, dočekao nas je taksi koji smo unaprijed unajmili. Zapravo, bio je to minibus, tako da je nas osmero imalo i previše mjesta na relaciji Girona – Calella, gradu u kojem smo bili iznajmili stan. U stanu smo imali sve, komociju, dnevnu sobu, četiri spavaće sobe, dva WC-a, kuhinju i veliki balkon sa pogledom na poznatu pješčanu gradsku plažu koja je bila udaljena jedva pedesetak metara.

Skoro svaki dan smo išli na već pomenutu plažu, na kojoj smo, zbog njene ogromne veličine, uvijek imali mjesta. Svima, kako malim tako i velikim, posebno su odgovarali poveliki i nemirni talasi, koji su davali veliko zadovoljstvo i razlog za igre na obali.

Plaža u Calelli, Španija.

Nakon kupanja na plaži, prebacili bi se na naš privatni bazen, koji se nalazio u prizemlju zgrade našeg stana. Predvečer bi izašli napolje i prošetali promenadom uz plažu i gradskim ulicama, koje su uvijek bile pune ljudi, trgovina i restorana.

Jedan dan je bio oblačan, pa smo odlučili da svi svi odemo do Barcelone. Sjeli smo u voz koji nas je nakon sat vožnje odvezao direktno do glavnog grada Katalonije. Prošetali smo La Ramblom, vrlo popularnom trgovačkom ulicom, koja se prostire od Trga Katalonije (Plaça de Catalunya) do Kolumbovog monumenta. S obzirom da su u našoj grupi bila i manja djeca, odlučili smo da kupimo karte za turističke autobuse, koje voze cijelom Barcelonom. Mijenjali smo autobuse po potrebi, jer su bile tri različite linije. Posjetili smo između ostalog crkvu Sagrada Familia, mnoge druge građevine koje je napravio Gaudi, te Barcelonin stadion Nou Camp, tj. trgovački kompleks (Megashop) u kojem se prodaju svi mogući produkti ovog velikog fudbalskog kluba.

Vratili smo se također vozom u Calellu, koja je udaljena nekih pedesetak kilometara od Barcelone.

Barcelona.

Sljedeći dan smo iznajmili minivan, kako bi mogli svi sjesti, i uputili se prema sjeveru, tačnije u francuski grad Montpellier, koji je bio udaljen nekih 300 kilometara od Calelle. Po dolasku u grad, odmah smo otišli do Park&Suites Arene, gdje je bh. reprezentacija trebala odigrati utakmicu protiv Poljske. Zbog nonšalantnog mišljenja da ćemo lako do ulaznica, doživjeli smo iznenađenje kada smo saznali da moramo platiti dvostruku cijenu od prvobitne, koja je bila rasprodana. Djeca također. Ipak, progutali smo knedlu i kupili osam karata, jer koliko često smo u prilici da prisustvujemo Evropskom ili Svjetskom prvenstvu u košarci?

Bilo je vrijedno biti u prelijepoj dvorani u Montpellieru, jer smo vidjeli naše momke koji su se hrabro borili, pored ograničenog igračkog kvaliteta (podsjetiću da nije bilo naših najboljih igrača Teletovića, Đedovića i Nurkića). Osim toga, bilo je zanimljivo doživjeti vatreno navijanje Bužimske navijačke skupine, koji su bili za sve gledaoce glavna atrakcija tokom meča. Naši momci su izgubili od Poljske, ali bilo nam je drago što smo ih podržali, a mi doživjeli jedno zanimljivo putovanje od sjevera Španije do juga Francuske.

Sljedećih nekoliko dana smo se klasično odmarali na plaži u Calelli, a onda smo odlučili da odrasli imaju jedan dan slobodno od ostalih. Prvo smo Amra i ja odlučili da ponovo odemo sami u Barcelonu, pa smo rano u jutro uzeli voz, u kojem ovog puta nije bila gužva. Uživali smo u predivnoj ruti, jer pruga ide cijelom dionicom uz samu obalu Costa Brave. Došli smo u Barcelonu oko 9 sati ujutro, ali par stanica prije Trga Katalonije došlo je do tehničkog kvara na vozu, pa smo mi odlučili da prošetamo, iako nam je jedan prijatan Španac rekao da ima “podosta do naše destinacije”. Izašli smo u četvrti El Clot. S obzirom da nismo uspjeli doručkovati, odmah smo pronašli jedan restoran u kojem smo popili jutarnju kafu i pojeli sendvič.

Jutarnja kafa i doručak u Barceloni

Odatle smo lagano šetali još uvijek sanjivim ulicama i širokim bulevarima, koji su svi imali jednu zajedničku crtu, a to je ukrašeni balkoni. Ako ću išta zapamtiti iz ovog lijepog grada, to će biti bogato izrađeni i okićeni balkoni, koje možete primjetiti u svakom dijelu grada. Naravno tu su i nezaboravne Gaudijeve građevine, kao npr. Casa Battló, koja je izgrađena 1877. godine.

Uputili smo se Avenijom Meridiana, prešli na Aveniju Diagonal i utopili se u prekrasnim ulicama sjeverno od Trga Katalonije. Negdje kod Sagrade Familije pojeli smo tzv. churros, koji me ukusom podsjećaju donekle na naše krofne, iako su churros duguljasti i izgledom više liče na naše tulumbe.

Prošli smo kroz Trg Katalonije i uputili se u četvrt Barri Gòtic, koja je jedna od najvećih i najbolje očuvanih četvrti iz Srednje vijeka. Posjetili smo čuvenu gotsku gradsku Katedralu, koja je građena između 13. i 15 stoljeća. Odatle smo istraživali uske ulice i labirintske sokake, koji su bili prepuni malih trgovina.

Bokerija, Barcelona

Kasnije smo se vratili u La Ramblu odakle smo otišli u tržnicu Bokeriju (šp.: Mercat de Sant Josep de la Boqueria), gdje smo uživali u izuzetno poduzetničkom duhu, gdje kupac može kupiti sve od prehrambrenih namirnica, bilo da se radi o mesu, ribi, voću, povrću, začinima, slatkišima ili nekim drugim delicijama. Mi smo u Bokeriji kupili slatkiše za sve naše mališane, a za odrasle smo naknadno kupili i kolače. Sljedeći dan su Feko i Samra uradili isto, otišli u Barcelonu, a mi smo čuvali djecu, kupali se na moru i bazenu.

Preostale dane smo proveli u Calelli, koja zaista ima mnogo toga ponuditi posjetiteljima, bilo da se radi o pješčanim plažama, šopingu ili gurmanskim doživljajima. Tek pri kraju našeg izuzetno aktivnog ljetnjeg odmora otkrili smo jako dugu trgovačku ulicu u Calelli, na kojoj bi mogli pozavidjeti mnogi veliki gradovi Evrope, tu su prodavnice drangulija, odjeće i kožnih proizvoda, supermarketi, banke, kina, barovi, restorani i šta još već ne. U istoj ulici smo Amra i ja kupili po jednu torbu, napravljene od kamiline kože. Prodavac, koji je Marokanac, uveo nas u fabriku iza trgovine i objasnio da se tu prave sve njihove tašne i kaiši u šta smo se zaista mogli i sami uvjeriti. Kao što nam sam reče: “No import from China!”.

Avdibeg girls u razgledanju trgovačke ponude grada Calelle.

Sve u svemu, svi smo bili iznenađeni Calellom, tj. turističkim kapacitetima i ponudom sa kojom raspolaže. Katalonci su nas prijatno iznenadili kao vrlo dobri domaćini i ni u kojem trenutku nisu bili napadni, nego uljudni, prijatni i umjereni. Obala Costa Brave je po meni jedna od boljih u Evropi i svakako će zadovoljiti svakog posjetitelja. Osim toga, Barcelona je jedna fantastična metropola u koju se kanimo definitivno ponovo vratiti i iznova ispitati. Bilo je to odličnih deset dana provedenih na obali Costa Brava, Barceloni, Calelli i Montpellieru.