Prošli vikend smo moja porodica i ja iskoristili da praktično pobjegnemo od kuće i provedemo slobodne dane (jesenjeg odmora) van svakodnevnice. Radilo se o tri dana. Prvobitno smo razmišljali da odemo u neki hotel u sjevernoj Njemačkoj gdje znam da bi se odmorili kao ljudi i gdje bi dobili svjetski poznatu njemačku uslugu i gostoprimljivost (a ni cijeni, s danskog stajališta, nije mane!). Na žalost, našoj kćerkici još uvijek nismo izvadili pasoš, pa je mogućnost bilo kakvog izleta u inostranstvo otpala.
Nakon nekoliko telefonskih poziva, moja supruga je ugovorila posjetu našim prijateljima na zapadnoj obali danskog polutoka Jutlandu, tačnije u gradu Ringkøbingu. S obzirom da je bilo vrijeme Ramazana, odlučili smo posjetiti i moje roditelje, koji žive nekih pedesetak kilometara od Ringkøbinga.
Kod prijatelja Alme i Ančija smo se zaista mentalno opustili, iako oni imaju bebe blizance, a mi našu nestašnu curicu. Nismo bili opterećeni teškim i tmurnim temama, a tokom ugodnim večera i ručaka smo razgovarali o svemu i svačemu. Njih dvoje mi se upravo sviđaju iz razloga što nisu opterećeni tipičnim mamlaškim bosansko-dijasporaškim brigama i temama a la ko koliko zarađuje, kakav automobil vozi, koliki su mi krediti i sl.
Anči je inače veliki zaljubljenik u Formulu 1, pa smo imali priliku i uživo gledati na televiziji posljednju trku legendarnog Michaela Schumachera. Kao što već možete zamisliti, Anči obožava Schumachera i Ferrari, a mrzi iz dna duše Renault i njihovog vozača Fernanda Alonsa. U jednom trenutku, dok posmatramo trke, on u svom naručju drži sina i gledajući u televizor govori Alonsu:
“Prevrni se! Prevrni se! Dabogda ti motor eksplodir’o! Prevrni se!”
I tako više puta. Prvo sam mislio da se zeza, a onda sam, nakon što sam mu vidio ozbiljnost u licu i očima, shvatio da se zaista radi o velikom fanu ovog sporta.
Kod mojih roditelja smo proveli Bajram uz solidan ručak. Bilo je tu pečenog graha, piletine, calamaris, losos na ražnjiću, pire krompira, izvrsnog tatinog sosa i bosanske baklave. Da, to je bajramski ručak anno MMVI! Jedino je baklava bila predstavnik tradicionalnog bajramskog ručka. Nakon tri dana smo se vratili našoj svakodnevnici u Vejle, fizički i ne tako odmorni, ali mentalno smo svakako “napunili” baterije.