Rügen

Odlazak u Njemačku za vrijeme uskršnjeg praznika je postala neka vrsta tradicije naše male familije Avdibegović. Nakon Grömitza, Weissenhäuser Stranda, Möllna i Lütjenburga, ove godine smo se odlučili za nešto duže putovanje (oko šest sati vožnje automobilom), jer smo stigli do najvećeg njemačkog ostrva – Rügena.

Odsjeli smo u jednom resortu na sjeveru ostrva, gdje su se djeca i odrasli najrađe zabavljala u velikom kupališnom kompleksu. Međutim, nismo svo vrijeme proveli na bazenima, uspjeli smo posjetiti dosta mjesta na ovom iznimno zanimljivom ostrvu.

Posjetili smo Binz, gradić na zapadnoj strani Rügena. Znao sam da je to najveće odmaralište na ostrvu, ali nisam znao da je to jedno prekrasno uređeno mjesto sa predivnim klasično uređenim kućama. Na desetine kuća imaju isti ili sličan izgleda kao ove na fotografiji. I većina su bijele boje!

IMG_0763

U Binzu ima odlična pješčana plaža, koja se prostire sve do Prore, nekadašnjeg nacističkog vojnog odmarališta (dan-danas zbori kao najduža zgrada na svijetu), koje se danas pretvara u moderne stambene komplekse. U Binzu  se nalazi 250 metara dugi kaj, s kojeg se ima odličan pogled kako na sami Binz, tako i na okolinu.

Binz
Binz
Plaža u Binzu
Plaža u Binzu. U pozadini na lijevoj strani nalazi se kompleks Prora.

U neposrednoj blizi kaja nalazi se Grand Hotel Kurhaus.

Grand Hotel Kurhaus
Grand Hotel Kurhaus

Posjetili smo, između ostalog, i Kap Arkonu, koji je u stvari rt s vrlo strmom obalom. S autom smo došli do mjesta Putgarten, dalje nismo mogli. Odatle smo pješke otišli do malog pitoresnog sela Vitt, a odatle se uputili dalje do Rta Arkona.

Selo Vitt. U pozadini rt Arkona.
Na obali mora u selu Vitt. U pozadini rt Arkona.

Cure su se bile umorile nakon višesatnog hodanja, pa smo se vratili nazad do automobila turističkim vozom.

Jedan dan smo odvojili da posjetimo hanzeatski grad Stralsund. Radi se o prekrasnom gradu s tipičnom arhitekturom, koja vlada ovim djelom Njemačke.

Gradska vijećnica
Gradska vijećnica
Trg ispred Vijećnice u Stralsundu
Panorama trga ispred Vijećnice u Stralsundu
Curke ispred Vijećnice u Stralsundu
Curke ispred Vijećnice u Stralsundu
Arhitektura Stralsunda
Tipična arhitektura Stralsunda s prepoznatljivim krovovima.

U blizini gradske luke pronašli smo brod-restoran u kojem smo kupili Fisch und Chips, koju posebno Amra obožava pojesti u Njemačkoj. Nakon kraćeg odmora, uputili smo se u centar starog grada i prošetali pješačkom ulicom.

Ostrvo Rügen nas je oduševilo svojom ljepotom, prirodom ali i tišinom u kojoj čovjek dobije mogućnost da se istinski odmori i bar na trenutak zaboravi svakodnevne obaveze.

Rügen ćemo sigurno ponovo posjetiti nekom drugom prilikom.

The year in cities, 2015

This is the time of the year (for the 11th time) when I make a list of all places I visited (and stayed in for at least one night) in 2015. It is a pretty nice collection of cities, stretching from Děčín in the east to Barcelona in the west.

Vejle, Denmark (hometown, duh)
Viborg, Denmark
Lütjenburg, Germany
Děčín, Czech Republic
Dresden, Germany
Calella, Spain
Barcelona*, Spain
Lübeck, Germany

My 200520062007200820092010, 201120122013 and 2014 lists.

* did not sleep in the city, but visited it twice.

The beach in Calella, Spain.
The main beach in Calella, Spain.

Christmas in Lübeck

P51224-135146_Fotor Lübeck is a beautiful city in the Christmas time. There are everywhere decorations and market stands where you can buy sweets, cakes, Glühwein (mulled wine) and decorations for your X-mas tree. But what I like about Lübeck are these narrow streets.
  P51224-140332_Fotor
Amra and I enjoyed this time of the year in Lübeck. The Christmas markets are legendary – a lot of nice food and delicious Glühwein. Oh, before I forget it, we can definitely recommend a great restaurant, almost 500 years old and with such an easy name to pronounce: Schiffergesellschaft.

P51224-144115_Fotor
This part of Germany has unique house building style with characteristic roofs.

P51225-103224_FotorOne of Lübeck’s many canals. 

IMG_20151225_192417Lübeck in colors. 

P51226-112602_Fotor
Church of St Mary (Marienkirche) in Wismar. 

Christiansfeld

U Danskoj postoji jedno malo mjesto, koje nije podiglo domaće stanovništvo, nego su ga osnovali stranci. To mjesto se zove Christiansfeld, a osnovali su ga pripadnici Moravske Crkve 1773. godine nakon što ih je danski kralj Christian VII pozvao u svoju zemlju.

Tipična ulica u Christiansfeldu.
Tipična ulica u Christiansfeldu.

Moravska Crkva (službeno međunarodno ime je Unitas Fratris, a neko ih naziva i Hernhutima) je kršćanski pokret koji je osnovao njemački grof Nikolaus Ludwig von Zinzendorff 1727. godine u Saksoniji, mada je sama Moravska Crkva dosta starija i vuče korijene još iz vremena tzv. Češke Reformacije koju je pokrenuo češki sveštenik Jan Hus početkom 15. stoljeća. Moravska Crkva (tj. pripadnici Unitas Fratrum, Bratska kongregacija) smatraju se duhovnim nasljednicima Husovim vjerskim uvjerenjima, koji su bili u velikoj suprotnosti tadašnjim službenim crkvenim učenjima, zbog kojih je i spaljen na lomači 6. jula 1415. u njemačkom gradu Konstanz. Moravska Crkva je luteranska crkva i danas ima oko milion pripadnika u svijetu.

Središte Christiansfelda
Središte Christiansfelda

Ovo malo mjesto sam posjetio sa mojom porodicom početkom avgusta ove godine. Iznenadio sam se kada sam vidio ulice pod pravim uglom (što me automatski podsjetilo na moj rodni Bosanski Šamac). Središtem grada dominiraju ustanove i građevine, koje su sagradili pripadnici Moravske Crkve.

Posjetili smo groblje Gudsageren na kojoj su sahranjeni pripadnici ove crkve. Ono je podijeljeno na dva krila, svaka strana za jedan spol, tj. muškarci na zapadu, žene na istoku, što znači da ne postoje porodična groblja. Interesantno je da su sve nadgrobne kamene ploče istog izgleda i veličine, što simbolizira jednakost pripadnika i nakon smrti.

Gudsageren, groblje Moravske Crkve.
Gudsageren, groblje Moravske Crkve.

Pred sami kraj našeg boravka u gradu, posjetili smo slastičarnu Honningkagebageriet, što u prijevodu s danskog znači Pekara medenjaka. Ova slastičarna pravi medenjake po originalnom receptu Immanuela Martina Achtnichta još od 1783. godine. Interesantno je da je Achtnicht bio njemački tvorac perika koji se doselio u Christiansfeld. Međutim, kako su krajem 18. stoljeća perike polako izlazile iz mode, on je počeo praviti medenjake, koji su danas vjerovatno jedna od glavnih znamenitosti ovog mjesta.

Medenjak po receptu iz 1783.
Medenjak po receptu iz 1783.

Moram priznati da su oni koje smo mi probali, bili savršeni sa ukusom breskve. Malo šta ide bolje uz capuccino od medenjaka i jedva čekam novu priliku da posjetim ovo zanimljivo mjesto s bogatom historijom i svijetlom budućnošću, koje se od ove godine našlo i na službenoj listi UNESCO-a.

Ljeto u Danskoj, 2015.

Ovo ljeto smo proveli u našoj Danskoj, pa smo tako odlučili da posjetimo neke od gradova i mjesta, koji nisu tako puno udaljeni od našeg doma.
Prvo smo odlučili da posjetimo Aarhus, drugi grad po veličini u državi. Odlično smo se zabavljali sa djevojčicama u prostranoj bašti kraljevskog dvorca Marselisborg, koji je izgrađen 1902.

Dvorac Marselisborg
Dvorac Marselisborg

Nakon višesatne šetnje u tišini, koju pruža kraljevski park i obližnje igralište za djecu, odlučili smo otići u središte Aarhusa. Na putu nazad u Vejle, svratili smo u šarmantni gradić Skanderborg koji krasi veliko istoimeno jezero.

Jezero u Skanderborgu

Par dana kasnije posjetili smo nam susjedni grad Fredericiu, u čijem središtu nikada nismo prije bili. Grad je osnovan kao utvrda 1650. godine. Specifična je po pravouglim ulicama i vrlo dobro očuvanom nasipu, koji još uvijek okružuje središte grada.

Nasip u Fredericiji
Nasip u Fredericiji

Posjetili smo i grad Kolding, koji je također susjedni grad našem Vejleu, udaljenim nekih trideset kilometara. Prošetali smo Stazom ljubavi (Kærlighedsstien), tik uz kraljevski dvorac Koldinghus, izgrađen sredinom 13. st.) i produžili do velikog kompleksa bazena, koji se nalazio u neposrednoj blizini.

Dvorac Koldinghus
Dvorac Koldinghus

Nekoliko dana kasnije posjetili smo, meni jedno od najšarmantniji danskih mjesta, Ribe, o kojem sam prije pisao. Ali prije nego što smo ušli u grad, odlučili smo da se prvo provozamo do morske obale Sjevernog mora, koje je bilo udaljeno svega nekih dvanaestak kilometara od Ribea. Ostavili smo automobil, pojeli užinu (sendviče i voće) i uživali u prijatnom morskom vjetru i pogledu na močvarno područje ovog dijela jutlandske zapadne obale, koja se na danskom naziva Vadehavet (bukvalno Močvarno ili Blatno more, dok se to područje na našem naziva još i Vadensko more). Cijela oblast, koja se prostire još i u Njemačku i Holandiju je upisano u listu UNESCO-a, a cjelokupno Vadensko more je proglašeno nacionalnim parkovima u sve tri države.

Vadensko more
Vadensko more

Nakon toga otišli smo u Ribe, u kojem smo istinski uživali, kako u slikovitim sokacima i uličicama, tako i u katedrali, a posebno u domaćim belgijskim vafelima i sladoledu, koji su bili veliki hit kod djevojčica. Popeli smo se uskim i strmim stepenicama na Borgertårn (Građanski toranj) koji je građevinski (ali ne i sastavni) dio katedrale, odakle smo imali predivan pogled na cijelo šire područje ovog južnog dijela poluostrva Jutland.

Rječica Kongeåen (Kraljevski potok)
Rječica Kongeåen (Kraljevski potok)

Posjetu ovom gradu završili smo šetnjom pored rječice Kongeåen koja teče pored starog dijela grada.

Galerija slika