Do 1989. pisao je u časopisima i novinama lijeve strane političkog spektra, ali se počeo od njih distancirati nakon “mlake reakcije” evropske ljevice na iransku fetvu za ubistvo Salmana Rushdieja. Jedna od rijetkih stvari u kojim se nisam slagao sa Hitchensom je njegova velikodušna potpora američkoj invaziji na Irak 2003. godine. Prosto mi nije jasno da je se slagao sa washingtonskim neokonzervativcima (iako vjerujem njegovim izjavama da on nije bio nikakav konzervativac) kao što su George W. Bush, Paul Wolfowitz, Richard Perle, Donald Rumsfeld i da je preko 100.000 nevinih iračkih civilnih žrtava opravdavao pravednom borbom zapadnog svijeta naspram islamofašizma. Taj dio mu nikako ne mogu dati za pravo, pogotovo što mi nije jasno kako jedan čovjek, koji se borio za palestinska prava, protiv srbijanske agresije na Bosnu i Hercegovine, na svakom koraku blatio i ocrnjavao Kissingera i njegovu politiku, mogao da da stane u odbranu onog što su naumili i učinili Bush i, recimo, Rumsfeld?!

Christopher Hitchens  je, kao jedan od nositelja pokreta “novog ateizma” bio prepoznat i cijenjen zbog svog jasnog stava i izrazite elokventnosti. To su svakako stvari koje su se meni svidjele u njegovom izražaju, zajedno sa eminentnim žarom koji je unosio u svaku polemiku u koju se upuštao. Na temu religije napisao je knjigu “Bog nije veliki” o kojoj sam napisao kraći osvrt prije godinu i po, a u kojoj Hitchens iznosi svoj “konačni obračun” sa svim religijama.

Nema sumnje da je Hitchens bio čovjek koji je griješio u svojim odlukama, ali upravo to ga ponajviše činilo čovjekom kojem je bilo stalo da stane u odbranu onoga što je on smatrao istinitim i pravednim.

Slagao se neko sa Hitchensovima pogledima i vizijama ili ne, gotovo nemoguće je a ne složiti se sa konstatacijom da je svjetsko novinarstvo, globalni medijski prostor, ali i cijelokupni polemičarski forum na temu religije i nauke, ostao bez jednog od ključnih ljudi koji su kompletnu debatu o pomenutim temama držali na izrazito visokom nivou.

Počivaj u miru, čovječe Christophere.

Pogledah preksinoć fenomenalan dokumentarac Zeitgeist Addendum, nastavak isto tako odličnog filma Zeitgeist. U drugom dijelu film se bavi društvenim sistemom koji je baziran na resursima i tehnologiji, a koji bi trebao zamijeniti postojeći monetarni sistem. Ovaj film ukazuje na istinski izvor nestabilnosti na našoj planeti, a to je novac, odnosno monetarni sistem koji prouzrokuje ratove, siromaštvo i kriminal. Ovaj film bi trebao pogledati svako na ovoj planeti, jer otvara oči, produbljuje svijest i znanje, pa čak i ako gledalac ne vjeruje u sve teorije postavljene u njemu.

Evo mojih bilješki tokom gledanja filma:

• 1% stanovništva svijeta posjeduje 40% bogatstva planete
• 34.000 djece svijeta umire svaki dan od siromaštva i izlječivih bolesti
• 50% stanovništva Zemlje živi s manje od 2 dolara dnevna
• složenost finansijskog sistema je maska, stvorena da sakrije paralizirajuću strukturu koje čovječanstvo ima
• Federalne Rezerve SAD-a objavile “Modern Money Mechanics”
• samo 3% novca u SAD-u postoji u stvarnim novčanicama
• inflacija = skriveni porez stanovništva
• što je više novca, više je duga (money is debt, debt is money)
• kamata (interest) = količina novca koju treba vratiti bankama UVIJEK prelazi količinu novca koji je u opticaju
• bogatstvo će uvijek pripasti pojedincima i bankama
• novac se stvara iz duga = čovjek radi da bi otplatio dug. Ali ako se novac samo stvara iz posudbi (loans), kako društvo može ikada biti slobodno od duga?
• sistem ROPSTVO ZA PLATU
• banke su istinski  gospodari, zajedno sa vladama i korporacijama
• dug (debt) je oružje za osvajanje i porobljavanje društva, a kamata (interest) je glavna municija tog oružja.

1. faza: šalju se ekonomski plaćenici – mito, korupcija
2. faza: šakali (ruše vlast, atentat)
3. faza: vojska (invazija) = POROBLJAVANJE NACIJA I KRAĐA NJIHOVIH RESURSA I BOGATSTVA

• Korporatokracija je grupa individualaca koja vodi najveće korporacije. Oni kontroliraju medije, većinu političara, i često ulaze u vlade.
• - Njihov glavni cilj: povećati profit, bez obzira na društvo i okolinu
• “Al Qaida ne postoji, ali postoji propaganda koja uvjerava javnost u postojanje takvog entiteta. Zemlja koja stoji iza te propagande je SAD” – Pierre Henry Bunel (bivši franc. obavještajac)
• “Sve nacije su korumpirane, jer održavaju  postojeće institucije.” – Jacque Fresko, Project Venus
• Fašizam, socijalizam, kapitalizam, komunizam = novac, rad, konkurencija
• “Tehnologija riješava probleme, ne politika.”
• “Novac, politika i religija su lažne institucije. U monetarnom sistemu postoji samo profit.”
• Efikasnost, održivost i izobilje su neprijatelji profita. Mehanizam stvaranja nestašice stvara profit.
• Održivost i izobilje nikada neće biti moguće u profitno orijentiranom sistemu. Zato je nemoguće imati svijet bez ratova i siromaštva. Nemoguće je očekivati da se ljudi uistinu ponašaju moralno i pristojno.
• Project Venus nudi potpuno drugačiji sistem koji je osavremenjen najnovijim saznanjima.
• - ekonomija zasnovana na resursima
• plima, zalasna, talasna, solarna i vjetrena energija mogli bi snabdijevati svijet energijom zauvijek.
• geotermalna energija
• transport: Maglev tehnologija
• RAD – plaćeno ropstvo. Rođeni smo s uvjerenjem da živimo od sopstvenog znoja. To unazađuje ljude.
• Monetarni sistem mora nestati ili nikada nećemo biti slobodni kao ljudi i tehnologija će trajno biti paralizirana.
• Gotovo sve forme kriminala su posljedica monetarnog sistema, bilo direktno ili kroz nervozu zbog financijske nestašice.
• POTICAJ (incentive) – kada ljudi imaju pristup svim potrebama za život, poticaji bi se promijenili.
• OBRAZOVANJE – što su ljudi obrazovaniji, biće bolji život sviju nas.
• CIVILIZACIJA – patriotizam, vojska, oružje su znak da još uvijek nismo civilizirani.
• “My country is the world… and my religion is to do good.” – Thomas Paine (1737-1809)
• Moramo prestati podržavati sistem!
• www.thezeitgeistmovement.com

1. zašto da se mi prilagođavamo “njima”?
2. zar se kapsule prave od životinja?

Ovo drugo objašnjenje donekle i razumijem, jer mnogi nisu ni svjesni da se želatin u stvari pravi od vrste proteina koji se naziva kolagen, a koji se uglavnom izvlači iz svinjske i kravlje kosti i kože. Moja firma pravi želatin od ribe i zbog toga je dobila službeni sertifikat za proizvodnju halal i kosher proizvoda.
Međutim, imam veliki problem sa ovim prvim razlogom, jer kao što reče jedan kolega “mi, Danci, smo postala nacija rasista koja bez velikog razmišljanja stvara svoje mišljenje o drugima”. Znači, u ovoj zemlji postoji jedna velika grupa ljudi koja iz svojih predrasuda prema onima koji nisu kao mi, donosi preuranjene zaključke kako “posebna” proizvodnja određenih produkata automatski znači da se majoritet jednog društva prilagođava minoritetima.

Iako ne konzumiram (isključivo) halal hranu niti ikada gledam da li na nekom proizvodu stoji etiketa, rekao sam da mi je neko rekao kako halal meso ima dosta bolji ukus. Šef je, onako isprve, zaključio kako vjeruje u to jer “mnoge nečistoće izađu kroz krv” zaklane životinje. Nekada me interesuje odakle se stvorila velika mrzovolja prema jednog velikog grupi u danskom društvu. Da li je tome doprinijela politika nacionalističke Danske narodne partije (Dansk Folkeparti), rat u Iraku i Avganistanu ili problemi sa integracijom (uglavnom) muslimanskih grupa i manjina u danskom društvu? Odgovor vjerovatno nije jednostavan, ali sigurno se nalazi u svim ovim djelovima pitanja.

Ipak, na kraju sastanka mogli smo zaključiti da bi i dansko društvo uglavnom reagovalo kao i nas dvanaestero na sastanku: pola za, pola protiv. Predložio sam da se iz većine našeg danskog marketinškog materijala izbaci spominjanje halala i košera, jer to nosi negativne konotacije kod mnogih, a da se stavi na relevantnim mjestima, tj. na mjestima, u novinama i magazinima koji odgovarajući segment (muslimani i Jevreji) čitaju.

Nakon sastanka, šef nam je svima poslao, za mene vrlo informativan, e-mail koji objašnjava ritual halal klanja životinje koji u potpunosti prevodim s danskog na bosanski:

Evo opisa kako se životinja kolje kao halal – ako se izuzme religiozni dio, to je vrlo pristojan način tretiranja životinje, iako je cilj klanje i konzumiranje [njenog mesa]. Sve se čini kako se životinja ne bi uznemirila i osjetila šta treba da se desi, što je prilično teško u običnoj [danskoj] mesnici.

Halal klanje se dešava tako što se presječe arterija na vratu u jednom potezu kako bi krv istekla, ali i kako bi životinja što manje patila. Klanje životinje je religiozni, ritualni čin koji se započinje riječima “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!” Klanje na halal način zahtjeva da je životinja svjesna u trenutku klanja.
Osim toga, zahtjeva se da:

• životinja ne smije biti gladna i žedna pred klanje,
• životinja se mora tretirati smireno i prijatno, ne smije postati nervozna,
• druge životinje se ne smiju klati u prisutnosti dotične životinje,
• nož mora biti što oštriji, ali ne smije se naoštriti u prisutnosti životinje,
• rez mora biti brz i precizan,
• grlo i jednjak prerežu se zajedno sa arterijom, ali kičma se ne smije oštetiti,
• životinja se ne smije rezati ili skidati njena koža dok ne prestanu njeni posljednji grčevi.

Toliko o kapsulama i životinjama.

I dok gledam u bijelu kokicu, koja se pretvorila iz narandžastog zrna u prekrasni neravnomjerni oblik, često se pitam kroz kakve sve hemijske procese prolazi zrno kukuruza prije nego se pretvori u kokicu. Pročešljao sam malo internet i pronašao video snimak u kojem se može vidjeti usporen proces pretvaranja zrna u kokicu tokom zagrijavanja mikrovalne peći.

Prekrasno! Ovaj proces podsjeća me na pupoljak koji se pretvara u cvijet. Inače, kokice su otkrili sjevernoamerički Indijanci još prije hiljadu godina koji su vjerovali da zvuk koji se proizvodi tokom pretvaranja zrna u kokicu zapravo potiče od ljutog boga koji se uspio osloboditi iz čahure zrna. Kukuruzno zrno eksplodira zato što je njegovo jezgro ima tvrdu suhu ljusku koja ne propušta vlagu i zato što ima gusto punjenje. Pod velikom temperaturom, u jezgru se podigne pritisak koji u kratkom vremenskom periodu rezultira u eksploziju. Više o samom procesu može se pročitati na engleskoj Wikipediji.

Safet Bektović je otvorio tribinu primjerima različitog ponašanja i komunikacije dvaju kultura, kao npr. različito shvatanje diskrecije. Naveo je primjer da kada Arap uđe u autobus on uvijek sjedne pored druge osobe iako ima napretek slobodnih mjesta, dok će Danac uvijek izabrati slobodno mjesto što dalje od drugih putnika. Arap smatra da je pristojno sjesti pored drugog putnika, a Danac traži diskreciju , tj. odstojanje od drugih.

Govoreći o međukulturnoj komunikaciji (i manjku želje za shvatanjem) druge kulture, Bektović navodi tri vrste odnosa:

• etnocentrizam (kojim se uzvišuje sopstvena kultura)
• relativizam (kojim se izjednačavaju kulture)
• empatija (istinski pokušaj da se razumije strana kultura)

Govoreći o stereotipovima komunikacije, govorili smo ponajviše o Balkanu i njegovom shvatanju, odnosno postojećim stereotipovima. U očima zapadnjaka stereotipovi o Balkanu su: lijenost, kompleksnost, traljavost, vatrenost, neracionalnost i sl. S druge strane, Balkanci smatraju Zapad hladnim, bezosjećajnim, mjestom loše hrane itd. Balkanci gledaju na sebe i svoje podneblje kao mjesto “mirisa, ukusa i osjećanja”.

Da bi došlo do boljeg razumijevanja među kulturama, potreban je dijalog. Bektović je naveo četiri nivoa dijaloga prema Peteru Kempu, danskom filozofu pedagogije:

• nivo folklora
• nivo dijaloga (objašnjavanje, razmjena tumačenja)
• istinsko razumijevanje (komparativne studije)
• borba ljubavi (kærlighedens kamp)

Tema druge polovine druženja je bila religija. Jedna od teza je bila da Danska nije u potpunosti sekularna država, jer crkva i država nisu razdvojene. U Danskoj postoji sloboda religija, ali nema jednakosti među njima. Pored luteranske crkve, danski Ustav priznaje samo judaizam i još deset kršćanskih konfesija. Znači da druga religija po veličini u Danskoj nije priznata zakonom. Naravno da se može diskutovati tumačenje riječi “priznat” (anerkendt) i značaj toga u današnjem društvu, ali je to ipak činjenica.

Tribina se završila u 16 časova a da ipak gotovo nismo dotakli temu o komunikaciji i nesporazumima među kulturama u Danskoj, što mi je bilo jako žao. Ipak načelno sam se dogovorio sa gospodinom Bektovićem da bi trebali ponovo održati “drugi dio” tribine u skorije vrijeme.

Knjige koje su spominjane i citirane na predavanju:

• Radomir Konstantinović – Filosofija palanke
• Božidar Jezernik – Zemlja u kojoj je sve naopako
• Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji
• Peter Gundelach et al. – I hjertet af Danmark
• Uffe Østergård – Europas ansigter
• Safet Bektović – Kulturmøder og religion

Er DU klogere end en 5. Klasses elev?
Terningen er kastet og udfordring givet – kan du åbne regnearket?
Dette er en reel 5. klasses matematikopgave. Hvis du kan åbne
regnearket, vil du se at kun en lille gruppe mennesker (ældre end 5.
klasses elever) har fundet det rigtige svar.

Dette er ikke et trick spørgsmål:

Der er 7 piger I en bus.
Hver pige har 7 rygsække.
I hver rygsæk er der 7 store katte.
For hver stor kat er der 7 små katte.

Spørgsmål: Hvor mange ben er der I bussen?

Antallet af ben er password for at låse excel-regnearket op. Hvis du kan
åbne det tilføjer du dit navn til listen og sender det videre til andre
der har brug for lidt hjernegymnastik.
God fornøjelse.

Her kan du downloade excel-filen.

Some examples of contributors’ beliefs:

• Douglas Rushkoff: “… I believe that evolution has purpose and direction.”
• Stephen Petranek: “I believe that life is common throughout the universe and that we will find another Earthlike planet within a decade.”
• Ian McEwan: “… no part of my consciousness will survive my death.”
• David Buss: “I believe in true love.”
• Bruce Sterling: “We’re in for climatic mayhem.”
• Charles Simonyi: “I believe we are writing software the wrong way.”
• Christine Finn: “I believe that modern humans greatly underutilize their cognitive capabilities.”
• Alun Anderson: “I believe that cockroaches are conscious.”
• Alison Gopnik: “I believe, but cannot prove, that babies and young children are actually more conscious, more vividly aware of their external world and internal life, than adults are.”

The first of two favorite contributions comes from Daniel Goleman who wrote: “I believe but cannot prove that today’s children ar unintended victims of economic and technological progress.” Later on he reasons that increasing mobility means fewer children live in the same neighborhood and thus no longer have surrogate parenting from close relatives. “Middle-class childhood has become overly organized, a tight schedule of dance and piano lessons and soccer games, with children shuttled from one adult-run activity to another, making for less free time in which they can play together on their own, in their own way.” Wonderfully put!

The second favorite contribution comes from Kai Krause, who believes that everything is about “the anticipation of the moment and the memory of the moment, but not the moment”. He talks about the pleasure of waiting for something to happen, “the can’t wait moments of elation, of hoping for something, someone, some event to happen”. He asks us to make sure we have new points on the horizon and that we relive our memories. “Make plans and take pictures.”

Profesor Mehmet Gormez je naveo primjer u kojem se ženama zabranjuje da ide na putovanja koja su duža od tri dana bez dozvole njenog muža. On smatra da to uopšte ne spada pod religioznu zabranu. Prije 1400 godina jednostavno nije bilo sigurno za ženu da putuje sama i zato je takva zabrana i nastala, ali profesor Gormez smatra da je taj hadis napravljen kao privremena mjera, a nikako permanentna.

Ne želim ulaziti na način na koji će ova revizija biti izvršena, jer nemam apsolutno nikakve kompetentnosti na tom polju, ali se nadam da će ona biti urađena na način koji čovjeku daje dostojanstvo i slobodu, ali i pokazuje poštovanje prema izvornim vrijednostima religije. Svakako da će ova inicijativa donijeti dosta turbulentnosti u islamskom svijetu, a pogotovo među učenjacima i teolozima, ali mislim da je ona više nego potrebna, prvenstveno muslimanima, a samim tim i cijelom svijetu.

Sve u svemu, odlična inicijativa koja će, nadam se, unaprijediti spoznaju o jednim drugim, i donijeti dijaloga i tolerancije čovječanstvu.

Naime, internet magazin Edge je pitao više od 150 naučnika i intelektualaca šta možemo očekivati u budućnosti. Mnogi od njih su odgovorili “da se nadaju produžetku životnog vijeka čovjeka, svijetloj budućnosti za autističku djecu i kraju nasilnim konfliktima u svijetu”.^# Ono što mi je privuklo pažnju čitajući ovu informaciju je uvjerenje nekih filozofa da će religija za 25 godina dominirati dosta manje ljudima nego što je to slučaj danas. Filozof Daniel Denett tvrdi da “informacije će polako i skoro neprimjetno umanjiti religijski utjecaj i netoleranciju”.

Jedan od vodećih ateista svijeta, biolog Richard Dawkins, tvrdi da će fizičari, kroz razvitak Teorije svega i ujedinjenja svih osnovnih zakona fizike u jednu formulu, stvoriti religiji još jednu prepeku.
Na ova predviđanja mogu samo reći: inshallah, akobogda ili, malo sekularnije, iskreno se nadam.

Ako će smanjenje utjecaja religije na čovječanstvo značiti smanjenje nasilja, ratova, a povećanje ljudske slobode (na svakom mogućem planu), humanosti i tolerancije, onda jedva čekam taj trenutak. Mislim da je krajnje vrijeme da čovjek uzme sudbinu u svoje ruke, a da sociološko-mentalni virus izbaci iz svog bića, jer nam je religija (a ovdje isključivo govorim o zapadnim religijama) malo toga dobrog donijela. Dosta je čovjek bio podložen strahu, vječnom osjećaju krivnje i dugovanja. Vrijeme je za promjene, baš kao što rimljansko vjerovanje zamijenilo grčko, a kršćansko rimljansko, mislim da bi zdrav razum trebao zamijeniti religiju onakvu kakvu poznajemo.

Šta su nam religije donijele ovih posljednjih nekoliko milenijuma? Podanici kršćanstva su decenijama pokoravali svijet, na silu nametali svoju teologiju, kroz inkviziciju ubijali stotine miliona ljudi u Evropi, sjevernoj i južnoj Americi, Africi i Aziji. Sve to zbog nekoliko spisa koje je šačica odabranih izabrala da bude Sveta knjiga – Biblija.
Podanici islama, poput kršćanstva, su silom osvajali teritorije, nemilosrdno se obračunavali sa “nevjernicima”, ubijali na milione nevinih, a vjernici određenih pravaca ove religije su iznimno netolerantni prema svima koji nemaju isto uvjerenje kao oni. A da ne spominjem barbarsko odrubljivanje glava kriminalcima i nevjernicima u pojedinim zemljama, bičovanje i kamenovanje bludnica, te proces rušenja svega religijskog (muslimanskog!) u Saudijskoj Arabiji, jer se vehabije u toj zemlji pribojavaju da bi ljudi mogli početi idolizirati objekte i ličnosti. Vehabije su se iz istih razloga ovih dana okomile čak i na samo mjesto rođenja poslanika Muhameda!
Židovi vjeruju da su izabrani narod i da imaju poseban status kod Boga.

Zajedničko za ove religije je da se čovjek mora pokoriti nevidljivoj sili, obožavati i pribojavati se nikoga drugog osim Boga, netolerisati neistomišljenike, a uz to je svaka od ove tri religije podjeljena na mnoštvo pravaca i sekti, što daljnje stvara neprijateljstvo, odstranjivanje i jaz među ljudima. Uvjeren sam da je kroz historiju grupa ljudi teološkog ili političkog vrha jedne zemlje koristila religiju kako bi sebi prikupila veću moć i bogatstva. To se radi i dan-danas, a mnogi ljudi se i dalje pribojavaju dobrog Boga. Ljudi moraju prestati biti ovce i uzeti ulogu dobrog čobanina, koji će biti samostalan, ali i odgovoran prema svom i životima drugih, prirodi.

Ja ne mogu reći da Bog ne postoji niti da postoji i zato sam deklarisani agnostik, ali ako mi išta nervira, to je neopravdan ljudski strah od boga. Ako bog uistinu postoji (što svakako ne odbacujem), vjerujem da je on dobar bog i da se brine o svojoj djeci, baš kao i ja o svojoj kćerci. Šta god ja uradio, on može biti ljut na mene jedno vrijeme, ali zaista sumnjam da će me poslati u pakao, ma šta god uradio. A ako me i pošalje u pakao, on je onda zao i tamo ću završiti, bio poslušno dijete ili ne, što mi, ljudi, onda uopšte nemamo ni potrebe moliti se njemu. Uostalom, s obzirom da je bog svemogući, zašto mu je potrebna tolika pažnja i predanost ljudi? Zašto traži od smrtnika da ga se boje i da misle na njega cijeli svoj život?

Kada je Richardu Dawkinsu postavljeno pitanje šta bi rekao bogu kada bi umro i našao se pred vratima raja, on je odgovorio: – “Citiraću Bertranda Russella – Nema dovoljno dokaza, Bože, nema dovoljno dokaza! Ali zašto smatramo da Boga interesuje da li vjerujemo u njega ili ne? Možda on samo želi da smo velikodušni, ljubazni, puni ljubavi i iskreni – i nije ga briga u šta vjeruješ”.

Prije nekoliko dana sam pročitao zanimljiv članak jednog bivšeg kršćanina, u kojem objašnjava zašto se više ne smatra Isusovim podanikom. On također postavlja deset pitanja sveštenicima i vjernicima (kršćanima), u kojima kritikuje način na koji vjernici “rezonuju” kada ih se upita zašto vjeruješ u to što vjeruješ ili zašto postoje tako mnoge denominacije i sekte u svijetu? Odgovori su obično tipa “to stoji u Svetoj knjizi” ili “tako su naši preci činili generacijama”. Svako da se ovdje radi o vjerovanju s koljena na koljeno, o percepciji i stajalištu.

Ovaj tekst ne pišem da bih ikoga “okrenuo” na pravi put, već je ovo samo reakcija na dešavanja oko mene i u svijetu, u kojem, po mome mišljenju, religija ima preveliko učešće. Po meni bi bilo idealno kada bi svako vjerovao u ono u šta već vjeruje, ali da se to nikoga ne tiče osim dotične osobe. Vjera bi trebala biti apsolutno privatna stvar, ali bukvalno – ljudi se ne bi trebali okupljati u grupe, sekte i denominacije, ne bi im trebale crkve, džamije i drugi sveti hramovi da bi dospjeli do Boga. Vjera bi trebala biti lična stvar, između tebe i Njega, a ne između nas i boga, jer to nas automatski stvara i njih, što, po pravilu, znači oni drugi, neprijatelji.

a = 0.999…
10a = 9.999…
10a – a = 9.999… – 0.999…
9a = 9
a = 1