Christopher Hitchens, 1949. – 2011.

15. decembra 2011. godine preminuo je britansko-američki novinar,  pisac i polemičar, u 62. godini nakon što mu je u junu prošle godine otkriven rak na jednjaku. Bio je poznat po oštrim kritikama Majke Tereze, Henryja Kissingera, Clintonovih i surove politike Izraela, ali ono po čemu sam došao u dodir sa njime i njegovim radom je svakako Hitchensova iznimna oštrina (nepotrebno je pisati riječ kritika) naspram svjetskih religija.

Do 1989. pisao je u časopisima i novinama lijeve strane političkog spektra, ali se počeo od njih distancirati nakon “mlake reakcije” evropske ljevice na iransku fetvu za ubistvo Salmana Rushdieja. Jedna od rijetkih stvari u kojim se nisam slagao sa Hitchensom je njegova velikodušna potpora američkoj invaziji na Irak 2003. godine. Prosto mi nije jasno da je se slagao sa washingtonskim neokonzervativcima (iako vjerujem njegovim izjavama da on nije bio nikakav konzervativac) kao što su George W. Bush, Paul Wolfowitz, Richard Perle, Donald Rumsfeld i da je preko 100.000 nevinih iračkih civilnih žrtava opravdavao pravednom borbom zapadnog svijeta naspram islamofašizma. Taj dio mu nikako ne mogu dati za pravo, pogotovo što mi nije jasno kako jedan čovjek, koji se borio za palestinska prava, protiv srbijanske agresije na Bosnu i Hercegovine, na svakom koraku blatio i ocrnjavao Kissingera i njegovu politiku, mogao da da stane u odbranu onog što su naumili i učinili Bush i, recimo, Rumsfeld?!

Christopher Hitchens  je, kao jedan od nositelja pokreta “novog ateizma” bio prepoznat i cijenjen zbog svog jasnog stava i izrazite elokventnosti. To su svakako stvari koje su se meni svidjele u njegovom izražaju, zajedno sa eminentnim žarom koji je unosio u svaku polemiku u koju se upuštao. Na temu religije napisao je knjigu “Bog nije veliki” o kojoj sam napisao kraći osvrt prije godinu i po, a u kojoj Hitchens iznosi svoj “konačni obračun” sa svim religijama.

Nema sumnje da je Hitchens bio čovjek koji je griješio u svojim odlukama, ali upravo to ga ponajviše činilo čovjekom kojem je bilo stalo da stane u odbranu onoga što je on smatrao istinitim i pravednim.

Slagao se neko sa Hitchensovima pogledima i vizijama ili ne, gotovo nemoguće je a ne složiti se sa konstatacijom da je svjetsko novinarstvo, globalni medijski prostor, ali i cijelokupni polemičarski forum na temu religije i nauke, ostao bez jednog od ključnih ljudi koji su kompletnu debatu o pomenutim temama držali na izrazito visokom nivou.

Počivaj u miru, čovječe Christophere.

Zeitgeist Addendum

Pogledah preksinoć fenomenalan dokumentarac Zeitgeist Addendum, nastavak isto tako odličnog filma Zeitgeist. U drugom dijelu film se bavi društvenim sistemom koji je baziran na resursima i tehnologiji, a koji bi trebao zamijeniti postojeći monetarni sistem. Ovaj film ukazuje na istinski izvor nestabilnosti na našoj planeti, a to je novac, odnosno monetarni sistem koji prouzrokuje ratove, siromaštvo i kriminal. Ovaj film bi trebao pogledati svako na ovoj planeti, jer otvara oči, produbljuje svijest i znanje, pa čak i ako gledalac ne vjeruje u sve teorije postavljene u njemu.

Evo mojih bilješki tokom gledanja filma:

  • 1% stanovništva svijeta posjeduje 40% bogatstva planete
  • 34.000 djece svijeta umire svaki dan od siromaštva i izlječivih bolesti
  • 50% stanovništva Zemlje živi s manje od 2 dolara dnevna
  • složenost finansijskog sistema je maska, stvorena da sakrije paralizirajuću strukturu koje čovječanstvo ima
  • Federalne Rezerve SAD-a objavile “Modern Money Mechanics”
  • samo 3% novca u SAD-u postoji u stvarnim novčanicama
  • inflacija = skriveni porez stanovništva
  • što je više novca, više je duga (money is debt, debt is money)
  • kamata (interest) = količina novca koju treba vratiti bankama UVIJEK prelazi količinu novca koji je u opticaju
  • bogatstvo će uvijek pripasti pojedincima i bankama
  • novac se stvara iz duga = čovjek radi da bi otplatio dug. Ali ako se novac samo stvara iz posudbi (loans), kako društvo može ikada biti slobodno od duga?
  • sistem ROPSTVO ZA PLATU
  • banke su istinski  gospodari, zajedno sa vladama i korporacijama
  • dug (debt) je oružje za osvajanje i porobljavanje društva, a kamata (interest) je glavna municija tog oružja.
  1. faza: šalju se ekonomski plaćenici – mito, korupcija
  2. faza: šakali (ruše vlast, atentat)
  3. faza: vojska (invazija) = POROBLJAVANJE NACIJA I KRAĐA NJIHOVIH RESURSA I BOGATSTVA
  • Korporatokracija je grupa individualaca koja vodi najveće korporacije. Oni kontroliraju medije, većinu političara, i često ulaze u vlade.
  • – Njihov glavni cilj: povećati profit, bez obzira na društvo i okolinu
  • “Al Qaida ne postoji, ali postoji propaganda koja uvjerava javnost u postojanje takvog entiteta. Zemlja koja stoji iza te propagande je SAD” – Pierre Henry Bunel (bivši franc. obavještajac)
  • “Sve nacije su korumpirane, jer održavaju  postojeće institucije.” – Jacque Fresko, Project Venus
  • Fašizam, socijalizam, kapitalizam, komunizam = novac, rad, konkurencija
  • “Tehnologija riješava probleme, ne politika.”
  • “Novac, politika i religija su lažne institucije. U monetarnom sistemu postoji samo profit.”
  • Efikasnost, održivost i izobilje su neprijatelji profita. Mehanizam stvaranja nestašice stvara profit.
  • Održivost i izobilje nikada neće biti moguće u profitno orijentiranom sistemu. Zato je nemoguće imati svijet bez ratova i siromaštva. Nemoguće je očekivati da se ljudi uistinu ponašaju moralno i pristojno.
  • Project Venus nudi potpuno drugačiji sistem koji je osavremenjen najnovijim saznanjima.
  • – ekonomija zasnovana na resursima
  • plima, zalasna, talasna, solarna i vjetrena energija mogli bi snabdijevati svijet energijom zauvijek.
  • geotermalna energija
  • transport: Maglev tehnologija
  • RAD – plaćeno ropstvo. Rođeni smo s uvjerenjem da živimo od sopstvenog znoja. To unazađuje ljude.
  • Monetarni sistem mora nestati ili nikada nećemo biti slobodni kao ljudi i tehnologija će trajno biti paralizirana.
  • Gotovo sve forme kriminala su posljedica monetarnog sistema, bilo direktno ili kroz nervozu zbog financijske nestašice.
  • POTICAJ (incentive) – kada ljudi imaju pristup svim potrebama za život, poticaji bi se promijenili.
  • OBRAZOVANJE – što su ljudi obrazovaniji, biće bolji život sviju nas.
  • CIVILIZACIJA – patriotizam, vojska, oružje su znak da još uvijek nismo civilizirani.
  • “My country is the world… and my religion is to do good.” – Thomas Paine (1737-1809)
  • Moramo prestati podržavati sistem!
  • www.thezeitgeistmovement.com

Kapsule i životinje

Kao svakog petka, jučer sam imao jutarnji sastanak u odjeljenju gdje radim. S obzirom da radim u medicinskoj firmi, šef odjeljenja nas je upitao da li ima ikakve prednosti što na nekim našim reklamama, namjenjenim danskom tržištu, piše “hallal i košer”. Ja i još nekoliko drugih kolega smo rekli da nemamo ništa protiv toga, ali nekoliko kolegica je odmah dalo svoje mišljenje da mnogi mogu na tu informaciju gledati negativno i to u dva smisla:

1. zašto da se mi prilagođavamo “njima”?
2. zar se kapsule prave od životinja?

Ovo drugo objašnjenje donekle i razumijem, jer mnogi nisu ni svjesni da se želatin u stvari pravi od vrste proteina koji se naziva kolagen, a koji se uglavnom izvlači iz svinjske i kravlje kosti i kože. Moja firma pravi želatin od ribe i zbog toga je dobila službeni sertifikat za proizvodnju halal i kosher proizvoda.
Međutim, imam veliki problem sa ovim prvim razlogom, jer kao što reče jedan kolega “mi, Danci, smo postala nacija rasista koja bez velikog razmišljanja stvara svoje mišljenje o drugima”. Znači, u ovoj zemlji postoji jedna velika grupa ljudi koja iz svojih predrasuda prema onima koji nisu kao mi, donosi preuranjene zaključke kako “posebna” proizvodnja određenih produkata automatski znači da se majoritet jednog društva prilagođava minoritetima.

Iako ne konzumiram (isključivo) halal hranu niti ikada gledam da li na nekom proizvodu stoji etiketa, rekao sam da mi je neko rekao kako halal meso ima dosta bolji ukus. Šef je, onako isprve, zaključio kako vjeruje u to jer “mnoge nečistoće izađu kroz krv” zaklane životinje. Nekada me interesuje odakle se stvorila velika mrzovolja prema jednog velikog grupi u danskom društvu. Da li je tome doprinijela politika nacionalističke Danske narodne partije (Dansk Folkeparti), rat u Iraku i Avganistanu ili problemi sa integracijom (uglavnom) muslimanskih grupa i manjina u danskom društvu? Odgovor vjerovatno nije jednostavan, ali sigurno se nalazi u svim ovim djelovima pitanja.

Ipak, na kraju sastanka mogli smo zaključiti da bi i dansko društvo uglavnom reagovalo kao i nas dvanaestero na sastanku: pola za, pola protiv. Predložio sam da se iz većine našeg danskog marketinškog materijala izbaci spominjanje halala i košera, jer to nosi negativne konotacije kod mnogih, a da se stavi na relevantnim mjestima, tj. na mjestima, u novinama i magazinima koji odgovarajući segment (muslimani i Jevreji) čitaju.

Nakon sastanka, šef nam je svima poslao, za mene vrlo informativan, e-mail koji objašnjava ritual halal klanja životinje koji u potpunosti prevodim s danskog na bosanski:

Evo opisa kako se životinja kolje kao halal – ako se izuzme religiozni dio, to je vrlo pristojan način tretiranja životinje, iako je cilj klanje i konzumiranje [njenog mesa]. Sve se čini kako se životinja ne bi uznemirila i osjetila šta treba da se desi, što je prilično teško u običnoj [danskoj] mesnici.

Halal klanje se dešava tako što se presječe arterija na vratu u jednom potezu kako bi krv istekla, ali i kako bi životinja što manje patila. Klanje životinje je religiozni, ritualni čin koji se započinje riječima “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!” Klanje na halal način zahtjeva da je životinja svjesna u trenutku klanja.
Osim toga, zahtjeva se da:

  • životinja ne smije biti gladna i žedna pred klanje,
  • životinja se mora tretirati smireno i prijatno, ne smije postati nervozna,
  • druge životinje se ne smiju klati u prisutnosti dotične životinje,
  • nož mora biti što oštriji, ali ne smije se naoštriti u prisutnosti životinje,
  • rez mora biti brz i precizan,
  • grlo i jednjak prerežu se zajedno sa arterijom, ali kičma se ne smije oštetiti,
  • životinja se ne smije rezati ili skidati njena koža dok ne prestanu njeni posljednji grčevi.

Toliko o kapsulama i životinjama.

Kokice

U zadnje vrijeme moja porodica i ja imamo jedan ritual koji pravimo svakog petka. Nakon radne i naporne sedmice, tokom noćnog gledanja televizije – jedemo kokice! Stavimo kupljenu vrećicu sa kukuruznim zrnima u mikrovalnu peć i za tri minute počnemo ih jesti, onakve vruće i ukusne.

I dok gledam u bijelu kokicu, koja se pretvorila iz narandžastog zrna u prekrasni neravnomjerni oblik, često se pitam kroz kakve sve hemijske procese prolazi zrno kukuruza prije nego se pretvori u kokicu. Pročešljao sam malo internet i pronašao video snimak u kojem se može vidjeti usporen proces pretvaranja zrna u kokicu tokom zagrijavanja mikrovalne peći.

Prekrasno! Ovaj proces podsjeća me na pupoljak koji se pretvara u cvijet. Inače, kokice su otkrili sjevernoamerički Indijanci još prije hiljadu godina koji su vjerovali da zvuk koji se proizvodi tokom pretvaranja zrna u kokicu zapravo potiče od ljutog boga koji se uspio osloboditi iz čahure zrna. Kukuruzno zrno eksplodira zato što je njegovo jezgro ima tvrdu suhu ljusku koja ne propušta vlagu i zato što ima gusto punjenje. Pod velikom temperaturom, u jezgru se podigne pritisak koji u kratkom vremenskom periodu rezultira u eksploziju. Više o samom procesu može se pročitati na engleskoj Wikipediji.

Druženje sa filozofom Safetom Bektovićem

Jučer sam prisustvovao javnoj tribini sa filozofom i piscem Safetom Bektovićem kojeg je pozvalo udruženje bh. studenata i omladine u Danskoj BONUS. Tema susreta je bila “Problemi u međukulturnoj komunikaciji: Stereotipovi, nesporazumi i dijalog”.

Safet Bektović je otvorio tribinu primjerima različitog ponašanja i komunikacije dvaju kultura, kao npr. različito shvatanje diskrecije. Naveo je primjer da kada Arap uđe u autobus on uvijek sjedne pored druge osobe iako ima napretek slobodnih mjesta, dok će Danac uvijek izabrati slobodno mjesto što dalje od drugih putnika. Arap smatra da je pristojno sjesti pored drugog putnika, a Danac traži diskreciju , tj. odstojanje od drugih.

Govoreći o međukulturnoj komunikaciji (i manjku želje za shvatanjem) druge kulture, Bektović navodi tri vrste odnosa:

  • etnocentrizam (kojim se uzvišuje sopstvena kultura)
  • relativizam (kojim se izjednačavaju kulture)
  • empatija (istinski pokušaj da se razumije strana kultura)

Govoreći o stereotipovima komunikacije, govorili smo ponajviše o Balkanu i njegovom shvatanju, odnosno postojećim stereotipovima. U očima zapadnjaka stereotipovi o Balkanu su: lijenost, kompleksnost, traljavost, vatrenost, neracionalnost i sl. S druge strane, Balkanci smatraju Zapad hladnim, bezosjećajnim, mjestom loše hrane itd. Balkanci gledaju na sebe i svoje podneblje kao mjesto “mirisa, ukusa i osjećanja”.

Da bi došlo do boljeg razumijevanja među kulturama, potreban je dijalog. Bektović je naveo četiri nivoa dijaloga prema Peteru Kempu, danskom filozofu pedagogije:

  • nivo folklora
  • nivo dijaloga (objašnjavanje, razmjena tumačenja)
  • istinsko razumijevanje (komparativne studije)
  • borba ljubavi (kærlighedens kamp)

Tema druge polovine druženja je bila religija. Jedna od teza je bila da Danska nije u potpunosti sekularna država, jer crkva i država nisu razdvojene. U Danskoj postoji sloboda religija, ali nema jednakosti među njima. Pored luteranske crkve, danski Ustav priznaje samo judaizam i još deset kršćanskih konfesija. Znači da druga religija po veličini u Danskoj nije priznata zakonom. Naravno da se može diskutovati tumačenje riječi “priznat” (anerkendt) i značaj toga u današnjem društvu, ali je to ipak činjenica.

Tribina se završila u 16 časova a da ipak gotovo nismo dotakli temu o komunikaciji i nesporazumima među kulturama u Danskoj, što mi je bilo jako žao. Ipak načelno sam se dogovorio sa gospodinom Bektovićem da bi trebali ponovo održati “drugi dio” tribine u skorije vrijeme.

Knjige koje su spominjane i citirane na predavanju:

  • Radomir Konstantinović – Filosofija palanke
  • Božidar Jezernik – Zemlja u kojoj je sve naopako
  • Sam Harris – Pismo kršćanskoj naciji
  • Peter Gundelach et al. – I hjertet af Danmark
  • Uffe Østergård – Europas ansigter
  • Safet Bektović – Kulturmøder og religion