What We Believe But Cannot Prove

“What We Believe But Cannot Prove” is an interesting book which brings a lot of thoughtful and wise answers to its question by some of the leading scientists, thinkers and writers. You will find contributions of Ian McEwan, Richard Dawkins, Tor Nørretranders, Leonard Susskind etc.

Some examples of contributors’ beliefs:

  • Douglas Rushkoff: “… I believe that evolution has purpose and direction.”
  • Stephen Petranek: “I believe that life is common throughout the universe and that we will find another Earthlike planet within a decade.”
  • Ian McEwan: “… no part of my consciousness will survive my death.”
  • David Buss: “I believe in true love.”
  • Bruce Sterling: “We’re in for climatic mayhem.”
  • Charles Simonyi: “I believe we are writing software the wrong way.”
  • Christine Finn: “I believe that modern humans greatly underutilize their cognitive capabilities.”
  • Alun Anderson: “I believe that cockroaches are conscious.”
  • Alison Gopnik: “I believe, but cannot prove, that babies and young children are actually more conscious, more vividly aware of their external world and internal life, than adults are.”

The first of two favorite contributions comes from Daniel Goleman who wrote: “I believe but cannot prove that today’s children ar unintended victims of economic and technological progress.” Later on he reasons that increasing mobility means fewer children live in the same neighborhood and thus no longer have surrogate parenting from close relatives. “Middle-class childhood has become overly organized, a tight schedule of dance and piano lessons and soccer games, with children shuttled from one adult-run activity to another, making for less free time in which they can play together on their own, in their own way.” Wonderfully put!

The second favorite contribution comes from Kai Krause, who believes that everything is about “the anticipation of the moment and the memory of the moment, but not the moment”. He talks about the pleasure of waiting for something to happen, “the can’t wait moments of elation, of hoping for something, someone, some event to happen”. He asks us to make sure we have new points on the horizon and that we relive our memories. “Make plans and take pictures.”

Teorija svega

Nedavno sam pročitao vijest da su naučnici na pragu ispunjenja Einsteinovog sna o Teoriji svega. Ako u ovome ima makar malo istine, onda sam ubjeđen da je ovo ne samo jedna od najboljih vijesti ove godine, nego cijele decenije!

Naime, internet magazin Edge je pitao više od 150 naučnika i intelektualaca šta možemo očekivati u budućnosti. Mnogi od njih su odgovorili “da se nadaju produžetku životnog vijeka čovjeka, svijetloj budućnosti za autističku djecu i kraju nasilnim konfliktima u svijetu”.# Ono što mi je privuklo pažnju čitajući ovu informaciju je uvjerenje nekih filozofa da će religija za 25 godina dominirati dosta manje ljudima nego što je to slučaj danas. Filozof Daniel Denett tvrdi da “informacije će polako i skoro neprimjetno umanjiti religijski utjecaj i netoleranciju”.

Jedan od vodećih ateista svijeta, biolog Richard Dawkins, tvrdi da će fizičari, kroz razvitak Teorije svega i ujedinjenja svih osnovnih zakona fizike u jednu formulu, stvoriti religiji još jednu prepeku.
Na ova predviđanja mogu samo reći: inshallah, akobogda ili, malo sekularnije, iskreno se nadam.

Ako će smanjenje utjecaja religije na čovječanstvo značiti smanjenje nasilja, ratova, a povećanje ljudske slobode (na svakom mogućem planu), humanosti i tolerancije, onda jedva čekam taj trenutak. Mislim da je krajnje vrijeme da čovjek uzme sudbinu u svoje ruke, a da sociološko-mentalni virus izbaci iz svog bića, jer nam je religija (a ovdje isključivo govorim o zapadnim religijama) malo toga dobrog donijela. Dosta je čovjek bio podložen strahu, vječnom osjećaju krivnje i dugovanja. Vrijeme je za promjene, baš kao što rimljansko vjerovanje zamijenilo grčko, a kršćansko rimljansko, mislim da bi zdrav razum trebao zamijeniti religiju onakvu kakvu poznajemo.

Šta su nam religije donijele ovih posljednjih nekoliko milenijuma? Podanici kršćanstva su decenijama pokoravali svijet, na silu nametali svoju teologiju, kroz inkviziciju ubijali stotine miliona ljudi u Evropi, sjevernoj i južnoj Americi, Africi i Aziji. Sve to zbog nekoliko spisa koje je šačica odabranih izabrala da bude Sveta knjiga – Biblija.
Podanici islama, poput kršćanstva, su silom osvajali teritorije, nemilosrdno se obračunavali sa “nevjernicima”, ubijali na milione nevinih, a vjernici određenih pravaca ove religije su iznimno netolerantni prema svima koji nemaju isto uvjerenje kao oni. A da ne spominjem barbarsko odrubljivanje glava kriminalcima i nevjernicima u pojedinim zemljama, bičovanje i kamenovanje bludnica, te proces rušenja svega religijskog (muslimanskog!) u Saudijskoj Arabiji, jer se vehabije u toj zemlji pribojavaju da bi ljudi mogli početi idolizirati objekte i ličnosti. Vehabije su se iz istih razloga ovih dana okomile čak i na samo mjesto rođenja poslanika Muhameda!
Židovi vjeruju da su izabrani narod i da imaju poseban status kod Boga.

Zajedničko za ove religije je da se čovjek mora pokoriti nevidljivoj sili, obožavati i pribojavati se nikoga drugog osim Boga, netolerisati neistomišljenike, a uz to je svaka od ove tri religije podjeljena na mnoštvo pravaca i sekti, što daljnje stvara neprijateljstvo, odstranjivanje i jaz među ljudima. Uvjeren sam da je kroz historiju grupa ljudi teološkog ili političkog vrha jedne zemlje koristila religiju kako bi sebi prikupila veću moć i bogatstva. To se radi i dan-danas, a mnogi ljudi se i dalje pribojavaju dobrog Boga. Ljudi moraju prestati biti ovce i uzeti ulogu dobrog čobanina, koji će biti samostalan, ali i odgovoran prema svom i životima drugih, prirodi.

Ja ne mogu reći da Bog ne postoji niti da postoji i zato sam deklarisani agnostik, ali ako mi išta nervira, to je neopravdan ljudski strah od boga. Ako bog uistinu postoji (što svakako ne odbacujem), vjerujem da je on dobar bog i da se brine o svojoj djeci, baš kao i ja o svojoj kćerci. Šta god ja uradio, on može biti ljut na mene jedno vrijeme, ali zaista sumnjam da će me poslati u pakao, ma šta god uradio. A ako me i pošalje u pakao, on je onda zao i tamo ću završiti, bio poslušno dijete ili ne, što mi, ljudi, onda uopšte nemamo ni potrebe moliti se njemu. Uostalom, s obzirom da je bog svemogući, zašto mu je potrebna tolika pažnja i predanost ljudi? Zašto traži od smrtnika da ga se boje i da misle na njega cijeli svoj život?

Kada je Richardu Dawkinsu postavljeno pitanje šta bi rekao bogu kada bi umro i našao se pred vratima raja, on je odgovorio: – “Citiraću Bertranda Russella – Nema dovoljno dokaza, Bože, nema dovoljno dokaza! Ali zašto smatramo da Boga interesuje da li vjerujemo u njega ili ne? Možda on samo želi da smo velikodušni, ljubazni, puni ljubavi i iskreni – i nije ga briga u šta vjeruješ”.

Prije nekoliko dana sam pročitao zanimljiv članak jednog bivšeg kršćanina, u kojem objašnjava zašto se više ne smatra Isusovim podanikom. On također postavlja deset pitanja sveštenicima i vjernicima (kršćanima), u kojima kritikuje način na koji vjernici “rezonuju” kada ih se upita zašto vjeruješ u to što vjeruješ ili zašto postoje tako mnoge denominacije i sekte u svijetu? Odgovori su obično tipa “to stoji u Svetoj knjizi” ili “tako su naši preci činili generacijama”. Svako da se ovdje radi o vjerovanju s koljena na koljeno, o percepciji i stajalištu.

Ovaj tekst ne pišem da bih ikoga “okrenuo” na pravi put, već je ovo samo reakcija na dešavanja oko mene i u svijetu, u kojem, po mome mišljenju, religija ima preveliko učešće. Po meni bi bilo idealno kada bi svako vjerovao u ono u šta već vjeruje, ali da se to nikoga ne tiče osim dotične osobe. Vjera bi trebala biti apsolutno privatna stvar, ali bukvalno – ljudi se ne bi trebali okupljati u grupe, sekte i denominacije, ne bi im trebale crkve, džamije i drugi sveti hramovi da bi dospjeli do Boga. Vjera bi trebala biti lična stvar, između tebe i Njega, a ne između nas i boga, jer to nas automatski stvara i njih, što, po pravilu, znači oni drugi, neprijatelji.

Mathematics I like

Take number 0.999… for instance. It’s the same as number 1. Not just very close, but precisely
identical, according to Futility Closet:

a = 0.999…
10a = 9.999…
10a – a = 9.999… – 0.999…
9a = 9
a = 1

Dokaz da sam lijep

Prema studiji britanskih naučnika, prvorođeno dijete lijepog para biće u većini slučajeva djevojčica a ne dječak. Prema toj studiji je vjerovatnoća da će lijepi roditelji prvo dobiti kćerku za 26 posto veća od mogućnosti da prvo dobiju sina.Obrazloženje za tu teoriju autori studije pronalaze u različitim “evolucijskim strategijama” koje su spolovi razvili tokom postojanja ljudske vrste kako bi preživjeli.

“Lijepi roditelji imaće više kćeri od ružnih roditelja jer je tjelesna privlačnost nasljedna, a kćerke od nje više profitiraju nego sinovi”, kaže voditelj naučnog tima dr. Satoshi Kanazawa s prestižnog engleskog fakulteta “London School of Economics”. Kod muškog potomstva je važniji socijalni status oca, kod kćeri dobar izgled.

Kao poznati primjer koji potvrđuje teoriju “Sunday Times” navodi novorođenu kćerku hollywoodskog para Angeline Jolie i Brada Pitta, Shiloh Nouvel. Istraživanje se temelji na podacima prikupljenim na više od 20 hiljada parova iz Sjedinjenih Država. Kao mjerila ljepote naučnici su primijenili kriterije poput visine, težine i dobi.
U studije su uzeta u obzir samo prvorođena djeca.

Iz ovoga se (još jednom) može zaključiti da ja pripadam ljepšem dijelu ljudske rase, kao i moja žena, jer je naše dijete upravo djevojčica. Tu činjenicu sam znao većinu svog života (iako neke djevojke tokom mojih tinejdžerskih godina nisu baš mogle uvidjeti tu očiglednost), a koju su sada potvrdili i naučnici.
Sviđa mi se i uvijek mi se sviđala ta nauka!

Solar and Lunar Eclipses

On Wednesday, 2006 March 29, a total eclipse of the Sun was visible from within a narrow corridor which traverses half the Earth. The path of the Moon’s umbral shadow begun in Brazil and extended across the Atlantic, northern Africa, and central Asia where it ended at sunset in western Mongolia. You can read more on this topic at the website of guys who maybe visited Moon’s surface in the late 1960’s. 🙂

Anyway, I searched a little on this topic and I found an interesting article regarding solar and lunar eclipses and how Islam treats them.
Although of a Muslim heritage, I did not know Muslims have special prayer recommended for a time of an eclipse (salatul-kusuf).

According to Muslims, an eclipse is a reminder of the Day of Judgment.

The sun eclipsed and the Prophet got up, being afraid that it might be the Hour (i.e. Day of Judgment). He went to the Mosque and offered a prayer with the longest Qiyam, bowing and prostration that I had ever seen him doing. Then he said, “These signs which Allah sends do not occur because of the life or death of somebody, but Allah makes His worshipers afraid by them. So when you see anything thereof, proceed to remember Allah, invoke Him and ask for His forgiveness.”