Na granici razlika

Nije meni stalo do novca i moći,
Niti mi je do fešta među klasom višom.
Meni je stalo do običnog hljeba i igara,
Da volim, čitam, pišem krišom.

Nisam za šuplje priče i ogovaranja,
Od površnosti me zaboli glava,
Ja sam ti, bolan, za merak i uživanja,
Za rad od koristi, nešto što se stvara.

I ove riječi što vam pišem sada
Imaju cilj, svoju namjeru i bit postojanja,
Sav trud ovog svijeta mora vrijedan biti,
Poput djeteta željan ovog svijeta osvajanja.

Ah, što nekad pametovat znadem,
Priznajem, sam sebi sam dosadan!
No, radije ću s dignutim prstom kritičan biti,
Nego indolentan, ignorant svjetski ili hladan.

A sada nešto sasvim drugo

Kada se govori o pisanju i literaturi, zadnjih (najmanje) pola godine sam se posvetio korekturi tuđih knjiga i radova. Kao što sam već i pisao, prvo sam radio na korekturi knjige “Na stećku moja riječ” od moga amidže Ešrefa, a trenutno privodim kraju i epsku pripovjest o istočnoj Hercegovini narativnog karaktera od Selima Ovčine.

Zaista mi je bilo zadovoljstvo, a i čast, raditi na ovim projektima, ali sam zato u potpunosti zanemario sopstveno pisanje, a donekle i čitanje. A kada ne pišem, u meni uzbukti nekakav nemir. Krajnje je vrijeme da se konačno posvetim svome piskaranju. Prvi mi je zadatak da uredim svoje pripovjetke, njih petnaest, u jednu zbirku, a nakon toga nastaviti raditi na davno započetom romanu.

Knjiga: Na stećku moja riječ

Višemjesečni rad se konačno isplatio. Knjiga Ešrefa Avdibegovića, moga amidže, je konačno završena i dostupna širim masama interneta. Na ovoj knjizi sam radio kao lektor, a uradio sam i naslovnu stranicu. Nije loše, ha?

“Na stećku moja riječ” ima kompleksan karakter biografije, autobiografije i romana. To je knjiga koja se bavi ne samo historijom jedne porodice i jednog grada, nego i cijele Bosne i Hercegovine. Amidža je opisao mnoge lične doživljaje iz svoga života, a pogotovo one iz posljednjeg rata, kako u rodnom Bosanskom Šamcu tako i u Njemačkoj i SAD-u, i povezao ih s događajima na prostorima zapadnog Balkana u posljednjih 150 godina. Napisana svježim i laganim jezikom, ova knjiga će zadovoljiti sve one zainteresirane u poglede i sudbinu jednog čovjeka, njegove porodice i u historiju jedne zemlje.

U knjizi su korište vrlo stare fotografije grada Bos. Šamca, ali ima i par sasvim novih. Inače, gornja slika na naslovnoj stranici je iz 1943. godine i prikazuje rijeku Savu u Bos. Šamcu. Srednja slika je uslikana negdje početkom 20. stoljeća na mjestu gdje je današnja zelena pijaca u Bos. Šamcu. Donja slika je također stara stotinjak godina i prikazuje šamačke splavare na rijeci Bosni. U pozadini se vidi nekadašnji stari drveni most.

Ukoliko ste zainteresovani, knjiga se može kupiti na stranici online knjižare LULU.

na stecku moja rijec

Laugh of the day

Everyone knows I am not a big fan of Lord of the Rings mania. Yes, I watched all three LoTR films, but I promised to myself I will never watch them again. They were not bad, but not great neither, so I don’t want to spend another 10-11 hours of my life on them.
My feelings about the films (and books, too) are wonderfully depicted by this quote:

“Oh no! Not another fucking elf!” — Oxford English professor Hugo Dyson, interrupting J.R.R. Tolkien during an early reading from The Lord of the Rings

Oh, this is great, so great!

Source: Futility Closet
More on topic: Arts Journal

Kad ne pišeš sam, ispravljaj tuđe

Eto, neki me smatraju piscem i literatom, a ja trenutno slabo pišem tu tako mi dragu literaturu. Razlog je što sam preokupiran čitanjem lekture tuđih radova. Zaista mi je zadovoljstvo raditi na ispravkama radova drugih, valjda zbog činjenice da osjećam da doprinosim u privođenju kraju nečijeg djela.

Trenutno radim na knjizi moga amidže Ešrefa, koji je napisao jedno jako zanimljivo djelo. Da ne idem u detalje, radi se u isto vrijeme i o autobiografskom i historijskom romanu. Ali da se razumijemo, sve je bazirano na činjenicama, sjećanju i realnosti, ali se ipak doima kao da se radi o romanu fiktivnog karaktera. Zanimljivo, posebno za mene, jer pisac troši dosta stranica o događajima i historiji moje familije, ali i zajedničkog nam rodnog grada Bosanskog Šamca. Za sada sam vrlo zadovoljan tokom cijelog procesa korekture, prešao sam stotu stranicu, a samim time i polovicu knjige.

Amri pomažem na ispravkama usmene epske pjesme njenog, odnosno očevog amidže, koji je izrecitovao na stotine strofa životu njegove porodice u bilećkom kraju zadnjih stotinjak godina. Također interesantno projekat, jer se spominju mnoge sprave, alati i riječi koje se slabo ili uopšte ne koriste više u bosanskom jeziku. Ja uglavnom ispravljam afrikate, dok Amra radi mnogo teži posao: preslušava recitacije na kaseti, pa onda sve to piše na kompjuteru. To je mukotrpno!

Možda bi bilo primjerenije nazvati ovaj članak “Projekti amidža”.