Danas u Vejle kunstmuseum-u: Hana, Tarik, Amra i Dino.

U isto vrijeme, dakle početkom ove godine, koju usput budi rečeno ni po čemu dobrom neću pamtiti, uložio sam ogroman napor da do kraja pogledam film „Društvena mreža“. Učinio sam to iz čiste radoznalosti jer je film skoro u svim novinama i filmskim portalima, gdje pišu ljudi dvadesetak godina mlađi od mene, proglašavam “filmom godine” i “sigurnim kandidatom za Oscara”. Osim toga, reditelj Fincher kod mene još ima dosta kredita zbog odličnog film „Sedam“ (1995), iako je nakon toga karijeru nastavio uglavnom podilazeći trendovima. To je učinio i taj put. Film inače govori o nekom mladiću koji je izmislio “Facebook” i postao milijarder. Naravno, riječ je o užasnoj dosadi, barem ljudima moje generacije za koje se jedan film nikako ne može sastojati od sjedenje hakera pred kompjuterom i njihovom beskrajnom brbljanju o blogovima, domenima, web-stranicama, serverima…

Zapravo, kad bolje razmislim, bio bi to dobar i zanimljiv film samo da je recimo snimljen 1980. i da umjesto o sadašnjosti govori o antiutopijskoj budućnosti. Stravična slika svijeta koji će doći ako čovjek moralno ne sazri: prenaseljenim gradovima bazaju bezvoljne, blazirane kreature, čiji su mozgovi oprani medijski raširenom mržnjom i koje po čitav dan bulje u ekrane kompjutera, eventualno se putem raznih “fejsbukova” dogovaraju o parenju sa srodnim kompjuterskim dušama, jer to još uvijek nije moguće izvesti digitalnim putem. U takvom svijetu ljudi su nesposobni da osjete bilo kakvu empatiju i ne zanima ih doslovce ništa.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Ole Holmstrøm je napisao povodom objavljivanja ove zbirke: “Avdibegovićeva poezija je često refleksija o ljubavi i tami, smrti i svjetlu, tim neobičnim konstelacijama i konfrontacijama, koje ponekada djeluju otuđeno, ali koje su ipak dio ljudskog života.”

Radi se o pjesmama koje su podijeljene u dva dijela. Prvi se zove Laetific koji obrađuje svjetlije teme kao što su ljubav, život i nada. Drugi dio knjige, Miserabilis, bavi se temama kao što su smrt, rat, tama i nemir. Pjesme u knjizi su pisane od 1997. do 2005. godine, i to na više lokaliteta: Danska, Bosna i Hercegovina, Italija i Kreta.

Fahrudin Dino Avdibegović - Pathetique (poeme)
Downloaded 37 times

Zbirka 28 pjesama na bosanskom i danskom jeziku.
Izdavač Frother, Kopenhagen, 2006.

Ukoliko želite imati ovu zbirku (ili neko drugo djelo) u fizičkoj formi, možete vidjeti pregled svih mojih radova ovdje.

Prije godinu dana pisao sam kako sam učestvovao u osnivanju online magazina za literaturu i kulturu LACUNA MAG.

Nakon godinu dana od pokretanja magazina, izašao je i prvi štampani broj, u kojem su predstavljena djela trideset i tri autora, te pedeset radova u vidu eseja/osvrta, poezije, priča, intervjua i fotografije.

Ideja o otvaranju jednog literarnog kutka na prostoru zapadnog Balkana, koji bi okupio pisce, kako debitante tako i one afirmisane, je kao stvorena za jedan online magazin – dostupan čitaocima širom svijeta. Vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojeg smo dobili tako dobar odaziv autora koji pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku.

Odabrani radovi, koji su čitaocima dostupni na web stranici www.lacunamag.org, objavljeni su u prvom štampanom broju magazina.

LACUNA MAG nudi moderan vid komunikacije između autora i čitalaca, tj. omogućen je pristup radovima na web stranici. Pored toga, istinski ljubitelji literature imaju mogućnost da nabave štampanu verziju magazina, koji je ukusno opremljen u formatu knjige.

Cilj magazina je pružiti priliku piscima, pjesnicima i umjetnicima da se izraze, bez obzira na njihovo iskustvo ili afirmaciju, ali i obogatiti literarnu i kulturnu scenu.

Zainteresovani mogu vidjeti prvih petnaest stranica ovdje, a naručiti knjigu po vrlo povoljnoj cijeni ovdje.

Bilo je tu loših i dobrih radova, ali najbolji, barem oni kojima sam dao po pet zvjezdica, su sljedeći filmovi: Winter’s Bone, Jasmina, The Fall,  Unforgiven i Tree of Life.

Atmosfera u Winter’s Bone-u je turobna i pusta (Amerikanci imaju odličan izraz za to: bleak), ali i pored neugodnog osjećaja, gledatelj ne može a da ne osjeti toplinu naspram glavne glumice Jennifer Lawrence, koja je odglumila fenomelno djevojku koja je u potrazi za svojim nestalim ocem. Svaki ozbiljan sineasta ne smije propustiti ovaj izvrstan film koji vas na kraju neće ostaviti ravnodušnim. Winter’s Bone je film koji doakazuje da film kao umijeće još uvijek treba svrstavati u umjetnost.

Poput prethodnog filma, ni bosanski Jasmina me nije ostavio ravnodušnim. Film Nedžada Begovića je urađen sa izuzetnom suptilnošću i razgradnjom glavnog lika, koju rijetko primjetim u balkanskim filmovima. Također, ovom filmu, iako nema mnogo dijaloga, gledatelj dobije odličan uvid u mentalno stanje protagonista. Osim toga, manuskript je izvrstan, kao i cijela glumačka ekipa. Odličan bosanskohercegovački film koji, zbog svog sporog ritma vjerovatno neće pronaći veliku publiku, ali ovaj film je potrebno pogledati, pa makar to bilo zbog izvsrnog Zijaha Sokolovića.

Također moram spomenuti i odlični Unforgiven, film koji je režirao Clint Eastwood, pored kojeg glume i Gene Hackman i Morgan Freeman. U ovom filmu je sve sjajno urađeno, od režije, preko manuskripta, pa do glume. Iako sam prije uvijek bio skeptičan prema Clintovim filmovima, Unforgiven mi je pokazao da je Eastwood istinska američka glumačka ikona, a da je njegov film jedan od najboljih westerna, a da, uz to, nije stereotipni western.

Osim filmova kojima sam dao pet zvjezdica, preporučujem i sve “četvorke”, a posebno ističem: vrlo dobri Black Swan, dokumentarac The Obama Deception, Looking For Eric, neizostavnog Woody Allena i njegov You Will Meet A Tall Dark Stranger, te sjajni animirani film Ratatouille.

I na kraju, koji je najbolji film koji sam gledao u 2011. godini? Sudeći po prošlim godinama, ali i ovoj, ponovo je riječ o najmanje dva filma. U priličnoj teškoći, odlučio sam se za izvsni Winter’s Bone i Jasmina. Ali tu je svakako i ništa slabiji Unforgiven.

Hronološka lista filmova u 2011.

Matrix of Power (doc.) ****
Black Swan ****
Cirkus Columbia ***
Devil **
Event Horizon ***
The Hangover ***
Salt **
Auf Der Anderen Seite ***
Ovo malo duše ****
You Will Meet A Tall Dark Stranger ****
The Reader ****
Outsourced ***
The Obama Deception (doc.) ****
Rabbit Hole ****
Easy A ***
88 minutes *
Barfly ****
Jasmina *****
Company of Men ****
127 Hours ***
Šuma summarum *
The Kids Are All Right ***
Winter’s Bone *****
Greenberg **
I Am Dina **
Tangled ****
The Fall *****
Looking For Eric ****
Crossing Over ****
The Resident *
Goya’s Ghosts ***
Max Pinlig 2 ***
Fair Game ***
The Last Station ***
Hard Candy **
Trust The Man ***
Man On Wire ***
Battle Los Angeles **
Troldjægerne  **
Catfish ***
28 Weeks Later ***
Zeitgeist – Moving Forward ****
Unstoppable *
The Tree ***
Insidious ***
The Box ***
Source Code ***
Ratatouille ****
Lakeview Terrace **
I Am Number Four **
Dawn Of The Dead *
Limitless **
Altered **
Super 8 **
Unknown ***
Klovn The Movie ***
Unforgiven *****
Don’t Be Afraid Of The Dark (2010) *
Priest **
Thor **
Midnight In Paris ***
The Tree Of Life *****
Despicable Me ***
Stake Land ***
Attack The Block **
A Perfect Getaway **
Apollo 18 **
Hereafter ***
The Tourist *
The House of The Devil ***

Gazdarica, žena sa cigaretom u ustima, je bila blizu sedamdeset godina, imala je hrapav glas, ali je bila strašno komunikativna, što mi se na prvi pogled svidjelo, jer ipak je danas teško pronaći stranca koji je spreman odmah stupiti u razgovor.

Prvo što nam je rekla da je ulica pored kuće jako prometna i da to nikako nije dobro za naše curice, jer tuda prolaze bez prestanka automobili. ”Hajde, dobro”, pomislih, “možda se brine za naše curice. Vidi da imamo malu djecu.” Osim toga, pomislio sam da je starija žena i da, zbog svojih godina, nije skroz svjesna da ona ovdje treba nama prodati svoju kuću, a ne odvraćati nas od nje kroz dobronamjerne komentare.

Međutim, kada je spomenula da se kuća nalazi u nimalo prijatnom susjedstvu, u kojem svako svoja posla gleda, i da niko ne želi da ima kontakta sa ostalima susjedima, postalo mi je jasno da starica ima nekakav plan sa svojim komentarima.

Brzo smo saznali da ona u kući živi skoro deset godina, a da ona nije vlasnica, nego njen sin kome ona plaća kiriju. Također nam je rekla da “tamo preko puta živi žena koja nikako ne trpi galamu, a isto tako i starac koji živi u kući pored nje”.

Amra i ja smo se u više navrata samo pogledali, što je značilo da smo bili svjesni da se starki nikako ne izlazi iz kuće. I još nam je rekla da u blizini ima i stranaca (nedanaca), valjda ne shvatajući da smo i sami takvi. Starica nam je na svaki mogući način dala do znanja da ovo susjedstvo nikako nije dobro za nas i našu djecu. Međutim, ona je to jako loše radila, jer je bilo upadljivo i naivno. Zaključili smo da se njoj iz kuće nikako ne izlazi, i da je vjerovatno sin tjera iz nje, kako bi on zaradio na prodaji kuće, a ona preselila u starački dom.

U tom je došao trgovac nekretnina u svome autu i odmah sam primjetio na njegovom izrazu lica da mu nije bilo drago što se gazdarica nalazi ispred kuće. Pozdravili smo se, a onda smo zajedno ušli u kuću. Vrlo brzo sam shvatio da kuća nikako ne zadovoljava naše zahtjeve i da ima isuviše male dječije sobe, što smo rekli trgovcu. On nam je odmah predložio da, ako hoćemo, pogledamo jednu drugu kuću, koja je, po njemu, dosta relevantija za nas, što sam prihvatio.

Nasmijao sam se staricinim naporima da nas odvrati od kupovine kuće njenog sina, koji je najvjerovatnije htio da nju preseli u starački dom (što nam je ona i rekla) kako bi zaradio na prodaji kuće. Međutim, ona je dosta više vremena koristila da nas uplaši sa svim silnim njenim komentarima o lošim susjedima, strancima i prometnoj cesti, nego što je nama trebalo da zaključimo da je njena kuća premala za nas. A onda mi je bilo žao starice. Ona zasigurno ne želi da ide u starački dom, pa na svaki način pokušava da potencijalne kupce odvrati od kupovine. Imao sam nekakav osjećaj da je toga bio svjestan njen sin, a čak i trgovac nekretnina. Kako god bilo, njoj je, u neku ruku, uspjelo da ostane u kući njenog sina, ali to se nije desilo zbog njenih nesuptilnih pokušaja da nas komentarima odvrati od kupovine.

Do 1989. pisao je u časopisima i novinama lijeve strane političkog spektra, ali se počeo od njih distancirati nakon “mlake reakcije” evropske ljevice na iransku fetvu za ubistvo Salmana Rushdieja. Jedna od rijetkih stvari u kojim se nisam slagao sa Hitchensom je njegova velikodušna potpora američkoj invaziji na Irak 2003. godine. Prosto mi nije jasno da je se slagao sa washingtonskim neokonzervativcima (iako vjerujem njegovim izjavama da on nije bio nikakav konzervativac) kao što su George W. Bush, Paul Wolfowitz, Richard Perle, Donald Rumsfeld i da je preko 100.000 nevinih iračkih civilnih žrtava opravdavao pravednom borbom zapadnog svijeta naspram islamofašizma. Taj dio mu nikako ne mogu dati za pravo, pogotovo što mi nije jasno kako jedan čovjek, koji se borio za palestinska prava, protiv srbijanske agresije na Bosnu i Hercegovine, na svakom koraku blatio i ocrnjavao Kissingera i njegovu politiku, mogao da da stane u odbranu onog što su naumili i učinili Bush i, recimo, Rumsfeld?!

Christopher Hitchens  je, kao jedan od nositelja pokreta “novog ateizma” bio prepoznat i cijenjen zbog svog jasnog stava i izrazite elokventnosti. To su svakako stvari koje su se meni svidjele u njegovom izražaju, zajedno sa eminentnim žarom koji je unosio u svaku polemiku u koju se upuštao. Na temu religije napisao je knjigu “Bog nije veliki” o kojoj sam napisao kraći osvrt prije godinu i po, a u kojoj Hitchens iznosi svoj “konačni obračun” sa svim religijama.

Nema sumnje da je Hitchens bio čovjek koji je griješio u svojim odlukama, ali upravo to ga ponajviše činilo čovjekom kojem je bilo stalo da stane u odbranu onoga što je on smatrao istinitim i pravednim.

Slagao se neko sa Hitchensovima pogledima i vizijama ili ne, gotovo nemoguće je a ne složiti se sa konstatacijom da je svjetsko novinarstvo, globalni medijski prostor, ali i cijelokupni polemičarski forum na temu religije i nauke, ostao bez jednog od ključnih ljudi koji su kompletnu debatu o pomenutim temama držali na izrazito visokom nivou.

Počivaj u miru, čovječe Christophere.

I zaista, iznenadio sam se kako je dobar Ipod Touch. Iako sam u najmanju ruku kritičan prema politici koju vodi Appl, moram priznati da su im produkti odlični, pa tako i Touch.

Na njemu Hana može igrati bezbroj igrica, slušati muziku, gledati video fajlove, ima pristup internetu, slikati, snimati i ko zna šta sve ne. A putem fenomenalnog Skype-a je razgovarala sa svojom tetkom u Horsensu i rođacima u Sarajevu.

Već sam joj instalirao nekoliko besplatnih igrica, ali i kupio par edukativnih igrica, kao i neizbježnu, zaraznu igricu Angry Birds, koja je ujedno bila jedna od razloga zašto je moja kćerka uopšte izabrala Touch a ne Nintendo.

Osim igrica u kojim Hana uživa, ima tu i nekoliko vrlo zanimljivih aplikacija. Drago mi je kada vidim zadovoljstvo u njenim očima kada mi može reći kakvo će vrijeme biti danas ili sutra, ili kada mi kaže: “Tata, hoćemo li vidjeti šta ćemo danas kupiti od namirnica?”.

Uostalom, zašto će joj Nintendo, čije igrice koštaju između 200 i 400 DKK, kada može imati cijeli digitalni svijet u ruci i igrice koje koštaju između nule i 50 kruna? Ovako je kćerkica zadovoljna, a sa njom i njen tata.

U pomenutom članku govori se o “najboljem hljebu na svijetu” koji se u SAD-u naziva “No-knead bread”. Ovaj hljeb je izumio Amerikanac John Lahey, a bazirao ga je na principu pravljenja hljeba koji su koristili stari Rimljani – nema mijesenja tijesta!

Pozitivna stvar pri pripremanju ovog hljeba je ta što se ne pravi više od 10 minuta i nije potrebno mijesiti tijesto. Negativna, ako je u pitanju vrijeme, je što tijesto treba da odstoji između 14-18 sati. Međutim upravo to dugo vrijeme učini da se ukus tijesta dođe do izražaja. S obzirom da se koristi duboka posuda sa poklopcem, to učini koru hljeba izvrsno ukusnom.

Danas sam ga konačno napravio, a kako mi je ispao, možete pogledati fotografije. Pa, evo, predajem vam recept za “najbolji hljeb na svijetu”.

Sastojci:
15 g germe
300 g vode
400 g brašna
8 g soli
dublja posuda sa poklopcem koja može ući u peć 

Pomiješati brašno, germu i so. Dodati vodu i pomiješati sve zajedno, ne više od 30 sekundi. Pokriti folijom i krpom i ostaviti 14-18 sati na dnevnoj temperaturi.

Nakon toga, tijesto se stavi na sto na koji smo prethodno posuli malo brašna. Tijesto je malo “živo”, ali to nema veze. Treba mu strane nekoliko puta presaviti i prebaciti u jednu posudu koju smo prethodno premazali sa vrlo malo ulja. Ostavimo tijesto u posudi još 2 sata.

Prije nego što tijesto prebacimo u posudu sa poklopcem,  posudu je potrebno prethodno dobro zagrijati u peći na temperaturi od 250 °C. Kada je posuda vrela, brzo je izvadimo i u nju prelijemo tijesto koje će se razliti po njenom dnu. Posudu sa poklopcem vratimo u peć i pečemo sljedećih 30 minuta. Nakon toga  uklonimo poklopac i ostavimo da se hljeb peče još dodatnih 15 minuta, ali na  na 230 °C. Nakon toga, hljeb je gotov, ima odličan izgled (poput talijanskih hljebova) i fenomenalan ukus. Hljeb se onda izvadi i ostavi da se ohladi. A nakon toga – juriš!