U Minhenu

Početkom juna posjetio sam sa Amrom, Samrom i Fekom šire područje bavarskog velegrada Minhena. Razlog putovanje je bilo vjenčanje Amrine rodice, čija nas je sestra u najvećoj tajnosti pozvala, tako da ni mlada nije znala za naš dolazak. Nažalost, ja sam baš u to vrijeme bio dobro prehlađen, imao gripu i kašljao poput najnotornijeg pušača dimnjačara. Ipak, nisam htio da pokvarim planove, pa sam se ipak  pridružio skupini od tri osobe na putovanju do Minhena.

Autom smo se odvezli do Hamburga, koji je udaljen nekih 300 kilometara od Vejlea, ostavili ga na parkingu tamošnjeg aerodroma, ukrcali se na Lufthansin avion i poletjeli prema bavarskoj prijestolnici. S obzirom da sam imao začepljene disajne organe, let nisam podnio baš najbolje zbog pritiska u glavi. Srećom, sletjeli smo na minhenski aerodrom nakon svega 80 minuta.

Na aerodromu nas je čekao čovjek iz rent-a-car firme i vrlo brzo smo bili na putu prema Bad Wiessee, pitoresnom gradiću na prekrasnom jezeru Tegern. Smjestili smo se u hotelu Zur Post i, s obzirom da smo bili poprilično umorni, a ja još i bolestan, pokušali smo spavati par sati.

Amra me je probudila oko 15 sati, pa sam nekako uspio ustati, okupati se i obući svečano odijelo. Nakon sat vremena, bili smo spremni za svadbu koja se trebala održati u jednom restoranu nedaleko od gradića u kojem smo se smjestili. Na svadbu smo došli negdje oko 18 sati,  a mjesto je već bilo u velikoj mjeri gostima. Pozdravili smo se sa roditeljima mlade, a nju smo izbjegavali, jer ona još uvijek nije znala da smo uopšte među gostima. Nakon druženja i upoznavanja sa drugim gostima, ceremonija vjenčanja je počela i trajala nekih dva sata tokom kojih je matičar držao izrazito duge govore. Kada su poljupci vjenčanog para konačno pali, fešta je mogla da krene, a tada su mladoj konačno rekli da su među zvanicama i “specijalni” gosti iz Danske. Bila je više nego prijatno iznenađena. Fešta je super prošla, bilo je jela i pića, a bogami i plesa. Međutim, s obzirom da sam bio dobro prehlađen, Amra i ja smo napustili feštu oko 2 sata.

Sljedeće jutro smo Amra i ja otišli na doručak, a potom smo prošetali pored Tegern jezera. Sunce je grijalo prijatno, a jutarnji zrak nam je dobro godio, jer smo još uvijek bili umorni.
Nakon što su Samra  i Feko završili sa doručkom, platili smo račune u hotelu i uputili se prema Minhenu. Bili smo sretni sa vremenom, tako da smo imali vrlo sunčano i toplo vrijeme u bavarskome velegradu. Nakon šetnje središnjim dijelog grada, na Marienplatzu smo se našli sa Samrinom školskom drugaricom Vlatkom koja se pokazala kao izvrstan domaćin, provodala nas je centrom Minhena, a onda smo otišli do Olimpijskog stadion, “popeli” se na televizijski toranj odakle smo imali savršen pogled na cijeli grad i okolinu. Potom som otiši na večeru (bilo je to malo improvizirano, kineska piletina), pa smo posjetili Rezidenciju, veliku palaču bavarskih monarha, a na kraju nas je Vlatka častila sa najboljim sladoledom u gradu, kako je ona rekla. Sudeći po ukusu, ali svakako i po ekstravagantnom izgledu, mislim da nije pogriješila. Pozdravili smo se sa Vlatkom i zahvalili se što nam gotovo cijeli dan posvetila kako bi nam pokazala čari i ljepote njenog grada, a zatim smo se uputili prema našem hotelu, koji se nalazio u neposrednoj blizini aerodroma. Ujutro smo predali automobil i ubrzo smo se našli u zraku u pravu Hamburga.

Cijelo putovanje je bilo kratko, ali iznimno slatko. U tom kratkom periodu upoznali smo nekoliko vrlo zanimljivih ljudi, vidjeli i doživili dosta interesantnih trenutaka.
U Minhenu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>